Ema Pajević, majka dva dječaka, kaže da mlađeg sina neće voditi na vakcinaciju MMR-om (protiv rubeole, malih boginja i zaušaka), sve dok ne progovori i prohoda.
Razlog je, kaže, loše iskustvo koje su imali sa starijim sinom.Loše iskustvo- MMR je primio sa godinu i nepun mjesec. Tada još nije bio prohodao, jedva se oslanjao na noge, a izgovarao je svega pet riječi, i to je to. Upravo zbog toga, kao i činjenice da je na rođenju dobio jedva ocjenu osam, pedijatrici smo rekli da bismo sačekali još malo sa tom vakcinom.”Međutim, nije nas ni saslušala. Samo je rekla sestri `daj mu vakcinu` i dali su mu je”, prisjeća se Ema.
Prema njenim tvrdnjama, nakon primljene vakcine dosta toga se promijenilo kod njenog djeteta, posebno u ponašanju.
“Tog dana nakon primljene vakcine počeo je da zabacuje glavu unazad. To i sad radi sa 2,5 godine. Sa rečnikom ništa apsolutno nije napredovao do skoro, dok ga nismo počeli voditi kod privatnog logopeda koji mu je ustanovio da kasni u razvoju:`Nema dobru koncentraciju za njegov uzrast, imam osjećaj da ne umije da razmišlja itd…` Zato drugog bebca nećemo voditi dok u potpunosti ne progovori i prohoda, odnosno ne stekne bar osnovnu fino razvijenu motoriku”, kazača je Pajević.
Sa druge strane, u Institutu za javno zdravlje u više navrata su naglašavali da je trend odlaganja vakcinacije „dok dijete ne ojača“ pogrešna i opasna praksa, te da produžava vrijeme tokom kojeg je dijete nezaštićeno, ali i povećava rizik da će se zaraziti u periodu kada su posljedice i komplikacije bolesti protiv kojih vakcine štite potencijalno najopasnije.
Prema kalendaru obavezne imunizacije u našoj zemlji, prva doza MMR vakcina daje se sa navršenih 12 mjeseci, a druga od pete do osme godine.