Badnji dan, koji se obilježava 6. januara po julijanskom kalendaru, predstavlja jedan od najznačajnijih dana u pravoslavnoj tradiciji. To je dan iščekivanja, posta, molitve i porodičnog okupljanja, koji vjernike uvodi u radost Božića – rođenja Isusa Hrista.
Naziv praznika potiče od riječi “bdjeti”, jer se uoči Božića simbolično bdi u molitvi i pripremi srca za dolazak Spasitelja. Centralni običaj Badnjeg dana je nalaganje badnjaka – hrastove ili bukove grane koje se unose u dom ili pale ispred kuće i hramova. Badnjak simbolizuje svjetlost, toplinu i novi početak, podsjećajući na vatru kojom su pastiri ugrijali novorođenog Hrista u pećini.
U crnogorskim domovima Badnji dan protiče u znaku skromnosti. Trpeza je posna, ali bogata simbolikom – na stolu se nalaze riba, pasulj, kisjeli kupus, suvo voće, orasi i hljeb, dok se u mnogim kućama večera započinje molitvom domaćina.
Posebno mjesto imaju djeca, koja učestvuju u unošenju badnjaka, posipanju slame i čestitanju praznika, čime se običaji prenose sa koljena na koljeno.
Badnji dan je, prije svega, praznik mira, oprosta i porodične bliskosti – dan kada se ostavljaju po strani svakodnevne brige i podsjećamo na prave vrijednosti: vjeru, ljubav i zajedništvo.