Badnji dan je poslednji dan četrdesetodnevnog posta i to je uvod u jedan od najvećih hrišćanskih praznika ”Božić”. Evo koji običaji se vezuju za jedan od najsrećnijih dana u godini.
Običaje oko Badnjeg dana su pravoslavci naslijedili od svojih predaka i dalje ih održavaju. Za badnjak, badnje drvo, siječe se najčešće stablo ili samo, grančica hrasta koji je kod pravoslavac oduvijek bio sveto drvo.
Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i sve su povezane s porodičnim kultom ognjišta.
Opraštanje
Oni koji su se sa nekim tokom godine zavadili, na Badnji dan praštaju i mire se.
Narodni običaji, tako lijepi i slikoviti, oko Badnjeg dana su veoma stari, ali se mnogo običaja promijenilo, izgubilo ili, čak, sasvim zaboravilo. U različitim krajevima, običaji se umiju razlikovati u nekim elementima. Kombinacije donose velike razlike u običajima od kraja do kraja. Ali, i pored tolike raznovrsnosti, ipak postoji i mnogo zajedničkih običaja.
Paljenje badnjaka je u vezi s ognjem i ognjištem. To je središnji element simbolike rađanja novog Sunca, jer je i Badnji dan odmah posle kratkodnevnice. Mladi hrast je spaljivanjem davan ognju radi nove godine, a pregršti varnica bacanih u nebo su najavljivale mnogo roda i prinosa.
Sječa badnjaka
Već u ranu zoru pucanjem iz pušaka i treštanjem iz prangija, objavljuje se opšti, često i zajednički, komšijski, rođački ili drugi odlazak u šumu po badnjak. Badnjak sijeku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, u rano jutro, prije izlaska Sunca.
Broj badnjaka varira zavisno od kraja. Negdje se siječe jedan badnjak, negdje dva, tri, devet, a ponegdje onoliko badnjaka koliko ima muškaraca u kući. Uglavnom je to značilo da se odsiječe jedna grana drveta, koja bi se tako cijela nosila kući, ili se prvo kresala na više jednakih ili nejednakih djelova.
Prije sječenja se drvetu nazove “dobro jutro”, čestita mu se praznik i moli se da donese zdravlje i sreću porodici. Zatim se drvo posipa žitom, a u nekim krajevima mu se daruje kolač posebno umiješen za tu priliku. Drvo se ne smije dodirnuti golim rukama, pa čovjek koji ga siječe navlači rukavice.
Badnjak se uvek zasijeca s istočne strane jer treba da padne upravo na istok. Onaj ko je sjekao badnjak, trudio se “da se drvo ne muči”, tj., da se obori iz jednog udarca ili, najviše, s tri. Ako drvo ne padne ni posle trećeg udarca, mora se kidati rukama jer više udaraca nije dozvoljeno.
Prvi iver koji se odvaja od badnjaka ima takođe magičnu moć. Pazi se da ovaj iver ne padne na zemlju, pa je s onime ko siječe badnjak ide još jedan muškarac da uhvati prvi iver. Stavljanjem prvog ivera od badnjaka u karlicu vjeruje se da će pomoći da se u njoj skuplja kajmak debeo kao iver, ili, ako se stavi na košnice, onda niko neće moći pčelama da naudi, a vjeruje se i u ljekovitost vode u kojoj je prvi iver potopljen pa je oboljeli piju radi ozdravljenja. Negdje, opet taj iver stavljaju u kokošarnik da živina bude uvijek na okupu, a negde pod kvasac sa željom da u kući sve raste kao kvasac, itd.
Kad se domaćin vrati iz šume i donese badnjak, odnosno badnjake, prislanja ih na kućni zid, a tek s prvim mrakom se badnjak unosi u kuću i stavlja na ognjište.
Dok su badnjačari još u šumi, iz kuće se posakrivaju tronožne stolice, metle, kuđelje, vretena i igle.
Božićna pečenica
Posle donošenja badnjaka se kolje pečenica (ponegdje se kolje ili utuče na Tucindan). Obično je to svinja, rijetko jagnje (u vrijeme Božića nema jaganjaca), a ponegdje ćurka ili guska. Pečenica je žrtva za Novo ljeto, a ponegdje se zove i Veselica ili Božićnjar. To je ostatak starog kulta prinošenja žrtve za rađanje novog Boga.
Unošenje badnjaka i slame
U toku dana, domaćica u jedno sito stavi sve vrste žitarica, suvih šljiva, oraha i jabuka i to sve stoji u vrhu stola gde se večera. Ponegdje sito stave pod sto, a ponegde kod ognjišta. Tim žitom posipa se badnjak, slama i polažajnik.
Pred veče domaćin unosi badnjak i slamu u kuću. Kuca na vrata, a kada ukućani pitaju Ko je? odgovara Badnjak vam dolazi u kuću. Potom mu domaćica otvara i obraćajući se badnjaku govori Dobro veče badnjače. Domaćin stupajući desnom nogom preko praga unosi badnjak u kuću, i pozdravlja ukućane rečima Srećno vam Badnje veče, na šta ga ukućani otpozdravljaju sa Bog ti dobro dao i sreće imao, dok ga domaćica dočekuje sipajući po njemu žito iz sita.
Noseći badnjak domaćin obilazi kuću kvocajući kao kvočka, a domaćica i sva djeca idu za njim pijučući kao pilići. Domaćin obilazi sve uglove doma bacajući po jedan orah u svaki ugao, što se smatra žrtvom precima. Ostali orasi i lješnici se ostavljaju i u slami ispod stola i najčešće se jedu sa medom. Orasi koji su u uglovima niko ne uzima.
Po unošenju badnjaka, domaćin ili domaćica, unosi slamu i raznose je po cijeloj kući, a posebno na mjesto gdje će biti postavljena večera. Pri tome onaj ko nosi slamu kvoca, a ostali pijuču. Preko slame se postavlja stoljnjak jer se služi i jede na podu. Stolice su iznijete iz kuće i sjedi se na slami.
Posle Božića, tačnije na treći dan Božića (Sveti Stefan), ova slama se nosi u obor, štalu ili ambar, a njome su i obavijali voćke da bi bolje rodile.
Loženje badnjaka
Badnjak se celijeva, maže medom i stavlja na ognjište. Kada je badnjak stavljen na ognjište, prema njemu se moralo ponašati kao prema živom biću: kiti se zelenim granama, ljubi, ali i preliva vinom, posipa žitom, itd.
Djeca „džaraju“ vatru odnosno grančicama raspaljuju i čačkaju vatru izazivajući pregršti varnica i iskri govoreći Koliko iskrica toliko parica, pilića, košnica… nabrajajući svu stoku i žive čije se blagostanje priželjkuje.
Badnja večera
Badnja večera je raznovrsna i obilna, ali posna. Na njoj, prije svega, mora učestvovati sva čeljad. Jede se, ne sa stola, već s poda, po kojem je prostrta slama, ili s prostrte velike vreće u koju je stavljena slama, tanak sloj. Badnjački kolač se ne siječe nožem već se lomi rukom. Ne smije se pojesti sve jelo ni popiti sve piće nego se ponešto ostavlja da prenoći, na onom mjestu s koga se večeralo. Na Badnje veče, isto tako ni na prvi ni na drugi dan Božića, trpeza se ne diže, ne sklanja, čak se ni đubre ne izbacuje iz kuće. Od ovog pravila danas se odstupa, naročito u gradu gdje se Badnjačka večera jede sa stola ispod kog je prostrta slama ili samo čak zavežljajčić slame s drenovom grančicom.
Za večeru na Badnje veče, dok domaćini idu po Badnjak, naše domaćice umijese Badnjački kolač koji je obična Badnjačka pogača bez kvasca što se, za vrijeme večere lomi, a ne siječe, kao što je već navedeno. Za jelo na podu, tj., na slami, domaćica je spremila pored hljeba (pogače) i soli, ribu prženu na zejtinu, med, vino i pasulj (obično „prebranac” ili „meljanac”). U situ, kojim je sačekala Badnjačara i badnjak, pored žita, spremljeno je svakovrsno voće: orasi, jabuke, kruške, suve šljive, urme, kajsije, suvo grožđe, badem, lješnik. Pred tako pripremljenom badnjačkom večerom, domaćin se prekrsti, pripali svijeću, okadi trpezu i svu čeljad, otpjeva „Roždestvo Tvoje…” (“Rođenje Tvoje”), pročita molitvu Gospodnju (“Oče, naš…” razlomi Badnjački kolač , pogaču i svu čeljad ponudi večerom u kojoj se uz čašu vina dižu zdravice, kako je gdje običaj ili kako ko umije da nazdravi. Uglavnom zdravice se dižu za:
Pomozi Bože i u dobri čas…”, „U slavu zakona i u bolji čas…”, „Za Svetu Trojicu i u slavu Božju…”, „Za četiri stupa jevanđelista…”, „Za petozarne mučenike…”, „Za čestitost zbora i sabora…”, „Za sedmočislinke…” (Za domaćina, domaćicu; za kumove i prijatelje; za goste i namjernike; za omladinu…).
I Badnjačka večera kao, uostalom i sva dosadašnja priprema za doček Božića, puna je osmišljene hrišćanske simbolike: Pogača badnjačka (hljeb) označava Spasitelja našeg Gospoda Isusa Hrista. On je sam za sebe rekao: „Ja sam hljeb živi (hljeb života) koji siđe s neba; koji jede od ovog hljeba živjeće va vek; i hljeb koji ću ja dati za život svijeta” .
Bdenje
U badnjoj noći se peče božićna pečenica, namijenjena Božiću.
Tokom noći se pazilo kad će badnjak da pregori. Onom ko prvi spazi, pripadala je nagrada od domaćina, a sam trenutak pregorijevanja, domaćin je oglašava pucnjem iz oružja. Znalo se da, kad pucnji počnu da badnjaci prispijevaju.
Zahvatanje vode
Vodi koja se zahvati u badnjoj noći, prije izlaska Sunca, takođe se pridaje magijsko značenje. U nekim krajevima se ona zove “jakova voda”.
Prije zahvatanja vode, izvora rijeke ili bunara,daruju se žitom, novcem ili voćem. Vodu pozdravljti s “Dobro jutro, vodice i srećan ti Božić!”
Po pravilu je zahvataju djevojke a njom se umivaju svi članovi domaćinstva po starešinstvu i svako daruje djevojku koja im poliva. Ovom vodom se mijesi česnica i nad njom se moli domaćin za zdravlje porodice, a djevojka koja nosi vodu moli se da u njoj vidi lik momka za kog će se udati. To se uvijek i obistini.