Pandemija koronavirusa je u poslednje vrijeme samo „pojačala“ krizu u našem gradu. Mnogi sugrađani su ostali bez posla, a mnogima su i plate smanjene. Pitali smo sugrađane kako su zadovoljni primanjima i može li se živjeti od toga.
Beranci nijesu zadovoljni primanjima, tvrde da se od mjeseca do mjeseca teško preživljava. Naročito su za egzistenciju zabrinuti oni koji imaju djecu. Bilo da su u pitanju visokoškolci ili oni sa srednjom stručnom spremom zastupljeno je mišljenje da plate nijesu srazmjerne tudu koji ulažu na poslu.
Sugrađanin Marko kaže da je plata mala ali da on nije nezadovoljan.
„Radim u kladionici. Plata od 300 eura je svakako niska ali ja sam student meni je dovoljno jer time pokrijem osnovne troskove i makar malo rasteretim roditelje“.
Većina sugrađana smatra da njihova plata ne bi mnogo značila u slučaju da je to jedino primanje u kući.
„Radim u pekari. Plata mi je 350 eura što nikako nije dovoljno za izdržavanje četvoročlane porodice. Srećom tu je suprug pa se borimo zajedno ali teško je“, kazala je Milica majka dvoje djece.
Situacija sa visokoškolcima nije mnogo bolja.
„Poslije odrađenog pripravničkog zaposlila sam se u advokatskoj kancelariji. Plata mi je 450 eura. Posao kojim se bavim zahtjeva fokusiranost i velika odricanja pa stoga smatram da je plata preniska. Nadam se da bolje vrijeme dolazi“, kazala je Aleksandra pravnik po struci.
Jedan od odgovornijih i zahtjevnijih poslova je svakako posao učitelja. U toj struci nikako nijesu zadovoljni platom.
Učiteljica Ljiljana kaže: „ Smatram da plata koju primamo nije srazmjerna uloženom trudu. Posebno u ovoj situaciji kada uslovi nijesu pogodni kako za nas tako i za učenike. Privatni život skoro da nemamo. Zbog online nastave sve smo podredili tome. Moram priznati da je teško izdržavati porodicu sa našim primanjima“.
Jelena koja radi u butiku i plata joj je 300 eura nije ni zadovoljna ni nezadovoljna njom.
„Još nisam udata i živim kod roditelja pa mi ovo 300 eura nije malo, ali kako je onim ljudima koji imaju porodice. Sve je poskupilo od ovoga se ne može živjeti“, kazala je.
Motivacija je usled niskih primanja mnogima nestala.
„U poslu volim da dam svoj maksimum. Ambiciozan sam po prirodi ali moram priznati da u ovim za sve nas teškim vremenima ambicija polako, nažalost, nestaje“, kazao je Stefan koji radi kao web dizajner.