Berane uveče ima neku posebnu tišinu. Grad polako uspori, ulice se smire, a svijetla sa uličnih lampi obasjaju asfalt i praznije trotoare.
Poneki auto prođe kroz grad, tiho ili malo brže, dok se svjietla farova na trenutak pojave pa nestanu iza sledeće ulice.
Poneko još uvijek šeta. Neko ide prema kući, neko se vraća iz grada, a neko jednostavno koristi mirno veče da prošeta i udahne malo svježeg vazduha. Na ulicama nema velike gužve, ali Berane nije potpuno prazno. Čuju se automobili u daljini, poneki razgovor, zvuk koraka i povremeno zatvaranje vrata nekog auta.
Iz izloga i kafića dopire još poneko svijetlo, dok se iznad grada polako spustio mrak. Sve djeluje mirnije nego preko dana. Nema žurbe, nema velike buke — samo grad koji živi svojim večernjim ritmom.
Berane noću možda nije najglasnije mjesto, ali baš u toj tišini ima svoju ljepotu. Poneki auto, poneki prolaznik, svijetla u daljini i mirne ulice stvaraju sliku obične, ali posebne večeri. Grad odmara, a građani se polako povlači u kuće, dok još poneko svijetlo ostaje upaljeno.
Takve večeri imaju nešto posebno — ništa spektakularno se ne dešava, ali upravo ta jednostavnost ostavlja najljepši osjećaj. Samo Berane, noć, ulice i automobili.