Da i ljudi rođeni u pasivnim krajevima Crne Gore mogu da postignu zavidan životni uspjeh u velikim i razvijenim zemljama govori primjer Katarine Dabetić Butz iz sela Vinicka kod Berana. Ona se, zahvaljujući izučavanju njemačkog jezika u Gimnaziji „Panto Mališić“, domogla inostarnstva i tamo, nakon završenih studija, postala mlada, uspješna poslovna žena.

Svoj život je, poslije odlaska iz Crne Gore, vezala za Njemačku gdje danas, radeći više poslova, srećno živi sa mužem Frederikom.
Katarina je rođena 14.05.1996. u Beranama. Odrasla je u selu Vinicka, gdje je i započela svoje školovanje. Kasnije, kao đak Gimnazije “Panto Mališić”, svoje interesovanje usmjerila je i na izučavanje njemačkog jezika. Na to su je podstakli profesori iz Njemačke, bračni par Karen i Gerhard Schwedes, koji su dugi niz godina u beranskim školama radili na popularizaciji germanistike.

Stičući zavidan nivo znanja njemačkog jezika, Katarina je, nakon što je maturirala, dobila stipendiju za školovanje u Njemačkoj. Ponuda koju je dobila iz ove zemlje za nju je, kako navodi, bila velika radost, ali i izazov.
„Jutro nakon maturskog bala. Perem zube, četkica u ustima, i kao što svi zavisnici od telefona rade, provjeravam telefon na poruke. Poruka od gospođe Schwedes: Du hast es geschafft! Du hast das Stipendium. Prevedeno: Dobila sam stipendiju. Sa sve četkicom u ustima, u šoku, idem do dnevne sobe, pokazujem poruku mojoj majki, sestri i bratu. Svi se raduju. Tek nakon nekoliko minuta radosti i slanja poruka svoj rodbini, postaje nam jasno šta to znaci. Odlazak u nepoznato, i to na duge staze. Odlazak kog su pratile suze mojih najbližih“, prisjeća se Katarina svog odlaska iz rodne kuće.

Katarina je došla u Njemačku da studira elektrotehniku. Navodi da je tek nakon nekoliko praksi na ovom fakultetu ukapirala da je promašila poziv. Ističe da je vidjela da su biznis, ekonomija i kreativne vještine njena budućnost.
„Shvatila sam da želim svoju firmu. Svoje nešto. I zbog toga sam se odlučila da nešto promijenim. Otišla sam sa elektrotehnike i upisala ekonomiju, i to dualno, da bih radila i zarađivala pare tokom studija. Sve to ne bih uspela bez mojeg sadašnjeg muža, Frederika. On je bio tu u svakoj fazi sumnje, nesigurnosti, tuge. A bilo je dosta takvih trenutaka. A budući da su svi iz moje porodice srećni kad rade počela sam i ja sa dodatnim poslovima, da bih zaradila i štedjela za moju firmu. Počela sam da radim licence, dajem kurseve, treniram ljude”, prepričava Katarina svoju životnu priču.

Nakon što je okončala studije ekonomije Katarina je sa mužem nastavila da živi u gradu Visbadenu, gde je uspjela da osnuje svoju firmu.
„U Visbadenu opet je bila parola posao = pare. Tako da sam ponovo našla posao u teretani, u sportskom klubu i u školi. Kao, što bi se kod nas reklo, profesor. I konačno sam otvorila firmu i ostvarila svoj san. Na kraju sam shvatila da je jedno bitno, imati ljude koji vjeruju u tebe. Koji su tu za tebe. To su ljudi koje volim. Volim moje selo, Vinicku. Tu sam odrasla i često bih sve dala da sam ponovo tamo. Nedostaje mi prostor, mir, neka jednostavnost života na selu. No, jednog dana će to selo biti ponos Crne Gore. Samo čekajte“, poručila je Katarina.

Izvor: Portal Berane