Biljana Joksimović, učiteljica iz Berana, po zvanju nastavnik, istraživač, rođena je 1965. godine. Završila je osnovnu školu “Vuk Karadžić”, Gimnaziju “Panto Mališić” u Beranama, na Filozofskom fakultetu završila je Odsjek za razrednu nastavu, tada dvogodišnji studijski program. Nastavila i završila Učiteljski fakultet u Nikšiću, zatim master studije na Učiteljskom fakultu u Beogradu. Radila u fabrici “Termovent”u Andrijevici, administrativne i protokolne poslove. Od 1990. godine radi u Osnovnoj školi “Vukašin Radunović” u Beranama,gdje je 25 godina radila u Područnom odeljenju te škole, u selu Buče.
Kada se javila ljubav prema ovoj profesiji?
Oduvijek sam voljela djecu i rado se njima posvećivala. Odabir profesije, odnosno zanimanja u mom slučaju je više slučajnost, prilagođavanje trenutnoj životnoj situaciji. Ali, dokazalo se u mom slučaju, da je slučajnost bila pravi izbor jer sam svoj učiteljski poziv obavljala sa mnogo ljubavi i posvećenosti.
Koliko ste izveli generacija do sad?
Tačan broj izvedenih generacija Vam nažalost ne mogu reći. To iz razloga što je prvi 25 godina mog rada u područnom odjeljenju obilježio rad u kominovanom odjeljenju, gdje su dva razreda istovremeno pohađala nastavu. Sve u svemu, izvela sam brojne generacije koje su ostavile svoj trag, kako u mom privatnom životu, tako i u profesionlnom radu. Naime, svaka od njih me je nečemu naučila i mijenjala moj pristup nastavi i njima lično. I, zahvalna sam im na tome.
Da li je neko uticao na Vašu odluku da budete prosvjetni radnik?
Na odluku da se bavim prosvjetiteljskim radom, kako sam prije navela, nije niko personalno uticao, već splet životnih okolnosti.
Zašto ste se odlučili postati baš učiteljica?
I to je izbor koji je bio uslovljen mojim tadašnjim životnim okolnostima (primjedba: koje ukoliko mislite da treba mogu ispričati).
Je li težak posao učiteljice?
Posao učiteljice je zahtjevan i kompleksan, ali nažalost u našem obrazovno-vaspitnom sistemu nedovljnoo prepoznat kao takav, i najmanje cijenjen. Mi u radu primjenjujemo šest predmetnih metodika, neophodno nam je znanje didaktike, pedagogije i pihologije, osim toga, svakodnevno se susrećemo sa problemima socijalne, porodične, moralne i druge prirode. Rješavam dakle, brojne probleme, koji se ne tiču isključivo nastave. Takođe, učitelj se svakom djetetu prilagođava, poštuje njegove indivdualne sposobnosti, mogućnosti, iskustva i predznanje. U skladu sa tim, svojim zahtjevima, učitelj sve navedeno podstiče, razvija i unapređuje. On je važna karika koja motiviše i doprinosi razvoju svih potencijala učenika. Ne mogu, a da ne pomenem kao teškoću u radu učitelja, brojnost odjeljenja, neopremljenost škola nastavnim materijalom, vrlo često nekvalitetne udžbenike i još mnogo toga, što učitelj u svom radu pokušava da nadomjesti i prevaziđe. Ali, ljubav prema učiteljskom pozivu i učenicima, anulira sve navedene prepreke i nedostatke.
Imate li hobije i koji su?
Moj hobi se svodi na pisanje poezije i naučnih i stručnih radova posvećenih vaspitanju i obrazovanju.
Možete li navesti neki događaj iz svoje karijere koji Vam je ostao u posebnom sećanju?
Mnogo je lijepih trenutaka koji su bilježili moj boravak u učionici. Priređvali su mi mnogo neočekivanih i lijepih iznenađenja. Izdvojila bih one koje su mi priuštile starije generacije, posjete me i time dokazuju da iako su se sa mnom rastali, još uvijek me se sjećaju. To znači da sam ostavila neki trag u njima i da ono što sam im pružila zavređuje njihovo sjećanje.
Kako izgleda jedan dan u učionici?
Danu u učionici prehodi mnogo vremena posvećenog pripremi nastave i realizaciji časa, odnosno puta kako doći do definisanog nastavnog ishoda. Pronalaze se različite informacije, zanimljivosti, osmišljavaju metode rada, način i pristup upoznavanja učenika o čemu će učiti, konkretizuju se zadaci, način provjere naučenog i zanimljiv i prouktivan domaći zadatak. Sve ovo je veoma komplikovan i komleksan zadatak za učitelje. Od toga zavisi njegova uspješnost, odnosno uspješno usvajnje, razumijevanje, trajnost, primjena i transformacija znanja učenika. Sam čas, ukoliko je dobro pripremljen, predstavlja krunu napornog rada i pripremanja učitelja, nastavnika uopšte. Zadaci moraju biti prilagođeni učenicima. NJima se samo ne ponavlja i utvrđuje naučeno. Oni moraju biti razvijajući i uticati na motivaciju, kreativnost, stvaralaštvo, kritičko i samokritičko promišljanje i učenje. Učitelj/ nastavnik je na takvom času samo voditelj, podstrekač, motivator i evaluator sopstvene i uspješnosti svojih učenika.
Šta posebno Pamtite iz đačkog doba? Koji Vam je učitelj bio uzor?
Ima u mom sjećanju lijepih i manje lijepih trenutaka. Ono što sam prevazišla odlaskom na studije jeste podvajanje učenika. Nismo svi imali istu pažnju, brigu, a nažalost toga još uvijek ima. Lijepa sjećanja su vezana za moje nastavnike koji su na mnogo načina uticali i svak me usmjerio i oblikovao da postanem učitelj kakav jesam. Podugačak je spisak mojih dragih nastavnika kojima sam beskrajno zahvalna što su me prepoznavli i učinili da prvo budem dobar čovjek, a onda i takav učitelj. Od učitelja, najviše traga ostavili su Milanka Kolić Milka Čukić, Miomir Joksimović koji su bili moji učitelji u kraćem periodu, a duboko mi se urezali u vrijedno sjećanje i dušu. U daljem školovanju to su: Sadeta i Pavle Čukić, Beka i Suad Maslčić, Dragana Bojičić, Marica Bojović, Ljiljana Mašović, LJubica Pantović, Miki Ojdanić, Vaso Đokić, Milan Cimbaljević, Sreto Vešović, i da mi ne zamjere ostali, najviše, moja počivša, draga razredna, Slavica Radaković. Moram istaći, ono što pamtim nije kako su predaali, ocenjivali, nego kako su se prema nama ponašali, koliko su sebe dali i uložili da pobude u nama čovjčnost, a onda i želju za učenjem i sticanjem znanja.
Kako biste sebe opisali kao učiteljicu?
Ja sam kao učiteljica ista kao što sam i majka svojoj djeci, a imam ih četvoro. Nisam stroga, pomalo zahtjevna. Njegujem razgovor, slobodu u komunikaciji, poštovanje dogovora, spremna da saslušam, dozvoljavam kritiku, ali očekujem i samokritičnost od učenika, učim ih da umiju da procijene i ocijene znanje drugih, ali i svoje, podstičem ih da istražuju, upoređuju, daju ideje i predloge, kreiraju čas, postavljaju pitanja, da sarađuju. Ne smatram da je gvozdena disciplina garant uspješnog učenja. Učenici moraju imati izvjesnu slobodu, da se izraze tragaju za sobom i načinom koji će iz njih izvući maksimum, ali i da znaju mjeru, drže se ograničenja, a iznad svega poštuju jedni druge, nastavnike i sebe naravno.
Jeste li učestvovali na nekom takmičenju?
“Kao učenik sam učestvovala na brojnim takmičenjima iz istorije, hemije, kao recitator, literarnim konkursima, glumi. Izdvojila bih prvo mjesto na literarnom konkursu – Piloti, čuvari našeg neba, i na tamičenju amaterskih pozorišta u Trebinju, prvo mjesto za žensku ulogu, oba u bivšoj nam državi Jugoslaviji”.
Kako se osećate povodom toga što ste izabrani za vd direktoricu zavoda za školstvo?
Izbor za v.d. direktorice ZZŠ je za mene ogromna odgovornost i izazov. To je poslije Ministarstva prosvjete, ključna ustanova koja se bavi kreiranjem naše obrazovne politike. Njen dosadašnji rad obavezuje i ujedno iziskuje predanost i posvećenost. Naš obrazovno-vaspitni sistem je zreo za promjene koje zahtijevaju usklađenost obrazovanja sa obazovanjem u okruženju, prihvatanje njegovih savremenih tokova, uz očuvanje naše vrijedne tradicije i prošlosti, upodobljenih našem okruženju i uslovima koje moramo biti spremni da mijenjamo i napredujemo.
Poruka za naše mlade sugrađane?
Obrazovanje je temelj našeg ličnog i društvenog napretka. Nije lako, ali se ne smije odustati. Morate sebi postaviti cilj, i uporno ići ka tom cilju. Na tom putu je bezbroj prepreka i izazova. Biće i sporednih stranputica. Ako ne odete predaleko, uvijek se možete vratiti i nastaviti tamo gdje ste stali. Važno je ne odustati. Budite zdravi i hrabri da se uhvatite u koštac sa svim problemima. Vjerujte u sebe. Volite sebe, tako ćete moći da volite i druge.