Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli, svojoj ruži,
svojem maku.
I svak žudi svetkovine djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine nevinosti i neznanja.
I na oblak koji tišti, i na munju koja prijeti, naša blaga Nada vrišti;
Biti čisti. Biti sveti.
I kad nema Našeg Duha među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha biti djeca,
biti djeca.