Razmišljam o tome kako sam bio obećao, kad sam stigao na Planinu, da neću ni slovo o pravu i politici, đavo mi ga pozoba, pa sam se morao “ujesti za jezik” naknadno, a sad ću prethodno, zato što me prosto vuku za jezik, jer vele – ministar odbrane (najnepoželjniji lik u narodu od svih naših visokih dužnosnika državnih) i premijer – da nije potrebno uvoditi vanredno stanje, a viđu jutros da sam im juče napisao da su se stekli svi faktički i pravni uslovi za uvođenje vanrednog stanja, i naveo im ustavom propisani postupak, pa ću sad da im kažem samo jedan jedini razlog, a to je da NEMA VANREDNIH MJERA AKO NEMA VANREDNOG STANJA.
Ima, ali kako opet viđu, odmah su stigle na Ustavni sud, kao neustavne. Drugi razlog je da su im ruke širom otvorene da preduzimaju sve vanredne mjere i da budu potpuno i u skladu sa pravom, i unutrašnjim i međunarodnim. Treći razlog, odnosno prvi, sama korona, zato što je počeo očekivani porast zaraženih njenim virusom, a prema iskustvima drugih bojati se da će rasti i rasti, samo onaj odozgo može znati – dokle? Jutros slušam direktora Svjetske zdrastvene organizacije kako kaže – to vam je kao u fudbalu, ako se stalno branite, ne možete dobiti utakmicu, zato je vrijeme za napad! Dakle, SVI U NAPAD NA KORONU, mi u kućama i stanovima,(Vježbajte, čitajte, pjevušite uz muziku, igrajte šah na računaru, jedite po jabuku, i po česan bijelog luka uz kićelo mlijeko i sl.) a stručnjaci u klasičan medicinski napad. To je, kako čujem, bio KINESKI MODEL.
Ajdemo, s naukom i božjom pomoći! I vanrednim mjerama, dakako! P.S. Lični pečat: kad je ovo pročitao moj najstariji unuk(student-brucoš), rekao mi je – đede, ovo nije ni o pravu, ni o politici, ovo je o životu! Bravo, majstore, viknem, vidi se da si “na đeda”! (Da se malo našalim i na svoj račun).