Telefon je stalno prisutan. Čim se probudimo, posegnemo za njim. Kad nam je dosadno, kad smo umorni ili kad ne znamo šta bismo sa sobom, opet telefon. Često i ne primijetimo koliko puta u toku dana završimo na ekranu bez jasnog razloga.
Problem nije u samom telefonu, već u navici. Otvori se jedna aplikacija, pa druga, pa treća. Vrijeme prođe, a osjećaj odmora najčešće izostane.
Prvi korak ka zdravijem odnosu sa telefonom nije zabrana, već pažnja. Vrijedi obratiti pažnju na trenutke kada se telefon najčešće uzima u ruku – tokom učenja, u pauzama, iz dosade ili kao način izbjegavanja obaveza.
Male promjene mogu napraviti razliku. Telefon ne mora stalno biti na stolu ili u ruci. Notifikacije koje nisu važne mogu se isključiti. Dan ne mora počinjati i završavati skrolovanjem. Ne radi se o strogim pravilima, već o smanjenju automatskog ponašanja.
Kada se vrijeme provedeno na telefonu smanji, često se pojavi osjećaj praznine. To je normalno. Ako se ta praznina odmah popuni drugim ekranom, navika ostaje ista. Zato je važno imati jednostavne zamjene – kratku šetnju, muziku, bilješke, tišinu.
Dosada nije problem koji treba riješiti. Ona je dio svakodnevice i prostor u kojem se misli usporavaju. Ako se svaki slobodan trenutak popuni ekranom, taj prostor nestaje.
Zdrav odnos sa telefonom ne znači potpunu kontrolu niti savršenu disciplinu. Biće dana kada će se telefon koristiti više i dana kada će se koristiti manje. Važno je da upotreba bude svjesna, a ne navika koja se ponavlja bez razmišljanja.
Izvor: www.mladiinfo.me