Mnogi ljudi imaju dobre ideje, primjećuju probleme i znaju šta bi moglo da se uradi drugačije, ali ipak oklijevaju da naprave prvi korak. Često se iza toga krije strah od greške, neuspjeha ili reakcije drugih ljudi. Možda se pitamo da li smo dovoljno iskusni, da li će neko ozbiljno shvatiti našu ideju ili šta će se desiti ako ne uspijemo. Ipak, inicijativa se ne pojavljuje tek kada postanemo potpuno sigurni u sebe. Često se upravo kroz preuzimanje inicijative samopouzdanje i razvija.
Preuzeti inicijativu znači biti spreman da nešto pokrenemo, predložimo ili uradimo bez čekanja da neko drugi napravi prvi korak. To ne mora biti velika odluka. Može biti prijedlog na sastanku, prijavljivanje za projekat, pokretanje aktivnosti u zajednici, volontiranje ili jednostavno spremnost da preuzmemo odgovornost za zadatak koji niko drugi nije želio da preuzme.
Jedna od najvećih prepreka jeste osjećaj da moramo biti potpuno spremni prije nego što pokušamo nešto novo. U stvarnosti, rijetko kada imamo sve odgovore unaprijed. Samopouzdanje ne znači vjerovati da ćemo sigurno uspjeti, već imati dovoljno povjerenja u sebe da pokušamo i kada postoji mogućnost da ćemo pogriješiti.
Zbog toga je korisno početi od manjih situacija. Ako želimo da budemo aktivniji na fakultetu, poslu ili u zajednici, ne moramo odmah pokretati veliki projekat. Možemo predložiti jednu ideju, prijaviti se za zadatak ili ponuditi pomoć. Svaki takav korak pruža novo iskustvo i pokazuje nam da možemo da se snađemo i u situacijama koje su nam ranije djelovale zastrašujuće.
Važno je i da prihvatimo mogućnost greške. Kada se plašimo da ćemo pogriješiti, lako je ostati pasivan. Međutim, greška ne znači da nijesmo sposobni. Ona često pokazuje šta možemo drugačije uraditi sljedeći put. Osoba koja nikada ne preuzima inicijativu možda će izbjeći neuspjeh, ali će istovremeno propustiti i priliku da stekne iskustvo.
Samopouzdanje se gradi i kroz poznavanje vlastitih sposobnosti. Kada znamo u čemu smo dobri, lakše ćemo se odlučiti da preuzmemo određenu odgovornost. To ne znači da treba da se ograničimo samo na ono u čemu smo već uspješni. Naprotiv, poznavanje svojih jakih strana može nam dati sigurnost da pokušamo nešto novo i postepeno razvijamo vještine koje još nemamo.
Okruženje takođe ima veliki uticaj. Ljudi koji nas ohrabruju, daju konstruktivne povratne informacije i dozvoljavaju nam da učimo kroz iskustvo mogu značajno uticati na našu spremnost da se uključimo. Zbog toga je korisno biti dio timova i zajednica u kojima se ideje saslušaju i u kojima nije problem priznati da nešto još ne znamo.
Preuzimanje inicijative ne znači uvijek biti najglasnija osoba u prostoriji. Neko može biti odličan lider upravo zato što pažljivo sluša, primjećuje problem i u pravom trenutku predloži rješenje. Važnije od toga da uvijek budemo prvi jeste da budemo spremni da napravimo korak kada vidimo da možemo nešto da doprinesemo.
Mladi često imaju ideje koje mogu biti korisne njihovoj zajednici, ali ih od pokretanja može udaljiti osjećaj da nijesu dovoljno iskusni. Ipak, iskustvo se ne može steći čekanjem. Ono dolazi kroz pokušaje, saradnju sa drugima, greške i situacije u kojima moramo da izađemo iz zone komfora.
Na kraju, samopouzdanje nije nešto što se dobija preko noći. Ono se gradi svaki put kada uradimo nešto što nam je ranije djelovalo teško, kada izrazimo svoje mišljenje, preuzmemo odgovornost ili pokušamo ponovo nakon neuspjeha. Ne moramo uvijek biti sigurni da će naša ideja uspjeti. Dovoljno je da vjerujemo da vrijedi pokušati.
Izvor: www.mladiinfo.me