Naš sugrađanin Bogdan Veljić kao mali navijao je za Partizan a onda je i sam zaigrao na All star meču mladih kao i za kadetsku košarkašku reprezentaciju Crne Gore. Sledeće godine će zaigrati na jugoistoku Azije, na prelijepim Filipinima, a sanja da zaigra za Meralco Bolts, jedan od velikana filipinske košarkaške lige. O usponima i padovima, o ljubavi prema košarci, o budućoj karijeri ekipa našeg portala razgovarala je sa košarkašem Bogdanom Veljićem.
Možeš li nam reći nešto više o tvojim košarkaškim počecima? Ko je kriv za početak bavljenja ovim sportom?
Sportom se bavim od svoje šeste godine. Kao i većina mojih vršnjaka tada, odlučio sam da to bude fudbal. Nakon prelijepe četiri godine provedene sa fudbalskom loptom osjećao sam da je sport ušao u moju krv, ali i želju za promjenom, jer mi, iskreno, fudbal i nije išao baš najbolje. Košarkaški klub Partizan je u tim godinama pravio ogromne uspjehe na evrloligaškoj sceni, a ja sam kao navijač sve to pratio. Vremenom sam zavolio košarku i odlučio da pokušam pronaći sebe na košarkaškom terenu. Već nakon prvih treninga i prve utakmice znao sam da je to “moj” sport i tako je košarka postala sastavni dio mog života.
Koji trener je najviše uticao na tvoj rad?
Predrag Beli Popović. Isuviše je pričati o njegovom košarkaškom znanju i kvalitetu, kako bivšeg igrača, tako i sadašnjeg trenera, jer vjerujem da je to svima već poznato. Uvijek smo imali dobar odnos i mnogo je uticao na moj košarkaški rad i razvoj, ali i na razvoj mene kao ličnosti u tim godinama. To je ime za koje vezujem košarku i uvijek će imati moju zahvalnost i poštovanje, za sve što je učinio.
Koji je tvoj prvi uspjeh koji pamtiš? I da li možeš neki uspjeh posebno da izdvojiš i zašto?
U košarkaškoj karijeri nisam imao mnogo timskih uspjeha, na moju veliku žalost, ali od individualnih uspjeha bih izdvojio poziv za All Star meč mladih, kao i za kadetsku reprezentaciju Crne Gore. To su bili trenuci koji vam daju do znanja da vrijedite, da sav uloženi trud i rad nije bio uzaludan i da je neko ipak to sve primijetio. Kod vas stvore još veći motiv i želju da postanete što bolji i da ne odustajete.
Ko ti je bio najveća podrška?
Najveća podrška, kao i za sve u životu, bila mi je porodica.
Da li si imao tenutaka kada ti je bilo teško?
U životu svakog čovjeka postoje teški trenuci, tako i u životu sportiste. Imao sam nekoliko povreda, od kojih je jedna bila dosta teška. Uspio sam da se vratim na teren nakon što sam pauzirao cijelu sezonu, ali je to imalo mnogo uticaja na moj nastavak i košarkašku karijeru.
Košarkaški klub za koji bi želio da igraš?
Meralco Bolts, jedan od velikana filipinske košarkaške lige.
Šta ti trenutno predstavlja zadovoljstvo i uspjeh u tome čime se baviš?
Trenutno sam treća godina na Pravnom fakultetu i završavanje fakulteta je moj primarni cilj, tako da mi zadovoljstvo i uspjeh predstavlja svaki korak naprijed ka tom cilju.
Šta je sljedeće što te očekuje?
Volio bih da mogu dati precizniji odgovor, ali ni sam ne znam šta me očekuje i kakve sve nove stranice život priprema za mene. Osoba sam koja slijedi srce uvijek, a vidjećemo gdje će me ono odvesti.
Koji su tvoji planovi za dalje kada je košarka u pitanju?
Što se tiče košarke, trenutno je to na nešto manje ozbiljnom nivou, jer individualno treniram i igram univerzitetsku ligu. To doživljavam kao pripremu za veći životni korak, jer ću od sljedeće godine vjerovatno svoju košarkašku karijeru nastaviti na jugoistoku Azije, na prelijepim Filipinima.
Kako usklađuješ druge obaveze i sport?
S obzirom na to da je knjiga moja jedina obaveza pored sporta, uspijevam da uskladim sve bez ikakvih problema.
Da li imaš dovoljno slobodnog vremena i kako ga provodiš, šta voliš da radiš?
Slobodnog vremena još uvijek imam i uglavnom ga provodim sa porodicom i ljudima koje volim i koji mi prijaju, a kada nisam sa njima onda se bavim muzikom, elektronskim sportovima i stučnom analizom filipinske košarke.
Imaš li neki životni moto? Šta bi poručio mladim sugrađanima?
Moja poruka je da uvijek prate svoje srce i bave se onim što vole. Ljudi sa našeg podneblja su inteligentni i puni energije, sve što treba je da sve to zajedno “upakuju” i usmjere tamo gdje treba i gdje im srce govori. To je ključ za uspješan i srećan život.
