Anja Boričić rođena je 12. 02. 2003. godine u Beranama, završila je osnovnu školu „Vuk Karadžić“ sa diplomom Luča. Djevojka koja ne prestaje da pjeva a za sebe kaže da muzika teče njenim venama. Potiče iz muzičke porodice a završila je i osnovnu muzičku školu i osvojila prvo mjesto u pjevanju na „Solfestu“. Osim za pjevanje ima dara i za slikanje i crtanje.
Izuzetno ste svestrani u čemu ste se još oprobali osim muzike i slikarstva?
Kratko vrijeme sam trenirala i gimnastiku i jako mi je dobro išla. Dvije godine sam bila u kampu na Tari. Međutim u Beranama nisam imala uslova da nastavim sa treniranjem.
Nedavno ste sa bendom nastupili na muzičkom festivalu. Kako je krenula sva ta priča oko benda?
Do sastava benda je došlo kada smo dobili poziv za takmičenje, i posle poziva direktora, koji je znao da smo muzički obrazovani, pristali smo da formiramo školski bend. Prvo smo se odazvale samo nas tri, Teodora Fatić, Lea Agović i ja, a kasnije su nam se pridružili i Anastasija Peković i Andrej Pajković.
Koliko su trajale pripreme?
U relativno kratkom roku smo uspjeli da spremimo tri pjesme za takmičenje u Danilovgradu.
Kakva je bila atmosfera na ovom takmičenju?
Atmosfera je uvijek bila divna, kako na probama tako i na nastupima.
Kako ste zadovoljni ostvarenim plasmanom?
Obzirom da smo svi učenici prvog razreda, dok su ostali takmičari bili stariji i sa više iskustva, veoma smo zadovoljni plasmanom. Četvrto mjesto je veliki uspijeh s obzirom na konkurenciju koju smo imali.
Izveli ste tri numere. Kojeg ritma su one bile?
Pošto je ovo bilo takmičenje rok bendova, sve tri pjesme su imale brz ritam i bile su živahne. Ono što me mnogo raduje jeste što smo uspijeli da dignemo čitavu salu na noge.
Od kada se bavite muzikom?
Muzikom se bavim od najranijih dana, učili su me da sviram klavir jos sa tri godine, jer su prepoznali talenat u meni.
Ko Vam je najveća podrška?
Moji roditelji su mi od početka najveća podrška. Otac mi se dugo bavio muzikom kako amaterski tako i profesionalno pa je on bio taj koji me je podsticao da razvijam svoje talente.
Majka Vam je takođe iz muzičke porodice, kako je ona uticala na Vas?
Da, majka mi je iz muzičke porodice tako da me ona uvijek bodrila i podržavala svaku moju odliku.
Koji su Vam planovi za budućnost?
Planirala sam da upišem srednju muzičku u Podgorici ali su mi se planovi u zadnjem trenutku promijenili, i ne kajem zbog odluke, ali naravno još uvijek ostavljam prostor za razmišljanje o pohađanju srednje muzičke.
Vaši lični projekti…
Prva pjesma koju sam napisala, doduše samo melodiju i neku izmjenu teksta, bila je upravo autorska pjesma za ovo takmičenje, i to mi je dalo vjetar u leđa i dalo mi do znanja da mogu da se bavim muzikom i pišem svoje pjesme.
Koja je to muzika koju volite da slušate i izvodite?
Sve zavisi, volim stranu muziku, što sadašnju što onu najstariju, jezz, blues, rock… Ex – you, od naše domaće, skoro sve sem folka i narodne. Sa mog muzičkog uređaja mogu se čuti Parni valjak, Riblja čorba, Rundek, Bajaga, Galija, Željko Joksimović, Zdravko Čolić.
Bavite se i crtanjem i slikanjem. Koji su Vam omiljeni motive?
Motivi… Volim indijance, crnce! Prirodu, pejzaže, ali najčešće radim portrete neobičnih ljudi.
Kako postižete da iskombinujete sve hobije i obaveze?
A uspjevam li da se posvetim svim talentima, ne uvijek… Trudim se ali ne može se na sto strana, moraću uskoro da odlučim čemu ću da se posvetim jer je previše iscrpljujuće.
Učesnica ste i dobitnik na projektu “Za odličan pet”. Podijelite Vaše iskustvo.
Kada je izašao konkurs prvi put, zakasnila sam sa prijavom, ali kasnije moja baka je vidjela da je pridužen konkurs i natjerala me da se prijavim, iskreno nisam se nadala nagradi, ali nakon nekoliko mjeseci, kada sam skoro i zaboravila na to, izašao je spisak dobitnika na sajtu ministarstva prosvjete i moje ime se nalazilo na njoj.
To je bila jedna nenadana avantura za mene, za koju je zasluzna moja baka.
Poruka za mlade…
Jednom kada shvatite šta stvarno želite da radite u životu, nemojte odustajati od toga, pa makar vam drugi govorili da od toga ne možete da živite! Možete! Samo ako hoćete… Ljudskoj mašti nema kraja, samo zamislite, i ako dovoljno jako želite, uspijećete!
