Borjanka Butrić, vaspitačica u vrtiću “Radmila Nedić”, brine o djeci tokom njihovog boravka u predškolskoj ustanovi sa puno ljubavi. Rođena je 11. novembra 1972. u Beranama. Završila je Pedagošku akademiju, tačnije Višu školu za vaspitače u Beogradu.
Kako kaže, ne opisuje sebe jer je opšte poznato da svi ljudi imaju visoko mišljenje o sebi. Hobi joj je slikanje, a da nije vaspitač bila bi modni kreator.
Šta znači biti vaspitač?
Biti vaspitač je ozbiljan i odgovoran posao. Mi pripremamo dijete za život, a da pri tom moramo paziti da ne povrijedimo njegovu ličnost i da se ono samo ne povrijedi.
Kako ste se Vi našli u ovoj profesiji?
Uvijek sam smatrala da rad sa djecom oplemenjuje ličnost.
Koliko dugo ste vaspitač?
Radim kao vaspitač preko dvadeset godina.
Koji je cilj i čemu teži vrtić po Vašem mišljenju?
Dijete je složeno, ali jedinstveno biću razvoju. U savremenoj pedagogiji kao bitan faktor razvoja ličnosti ističe se igra. Igrom dijete vježba i razvija svoje fizičke i psihičke snage i sposobnosti, stiče znanje o spoljnom svijetu i bogati svoj emocionalni život, razvija i formira voljne osobine, bogati rječnik i izgrađuje govor. Igrom dijete saznaje, razvija svoje stvaralačke sposobnosti, upoznaje odnose među ljudima i izgrađuje svoje ponašanje i odnos prema životu, dijete se socijalizuje. Stoga se igra javlja kao osnovni oblik učenja predškolskog djeteta. Razvitak djeteta i mjesto igre u organizovanom vaspitnom radu ne može se posmatrati odvojeno od učenja kao bitnog činioca razvitka. Sve su ovo ciljevi vaspitno – obrazovnog rada u vrtiću koje mi sprovodimo.
Kako protiče Vaš dan u vrtiću?
Svakog mjeseca vaspitači pripremaju plan i program koji ima u sebi svoj cilj u skladu sa uzrastom. Svaka nedjelja ima svoju temu, a od vaspitača zavisi kako će je realizovati. U tome jeste suština. Svi vaspitači drugačije realizuju aktivnosti i mi se tako dopunjavamo šta je za djecu interesantno.
Da niste vaspitač šta bi bili?
Da nisam vaspitač bila bih modni kreator.
Kakav je bio nekada rad sa djecom, a kakav sada?
Ranije se u vrtiću učilo apstrakno – znači djeci nije baš najjasnije bilo o čemu to vaspitač govori, recituje ili slično. Sada dijete dodirne i vidi sve ono o čemu uči.
Da li vam je neko bio uzor u vašem radu?
Smatam da niko ne treba da ima uzor, odnosno da niko ne treba da bude ničija kopija. Bolje je loš original nego dobra kopija. Naravno da se mora puno čitati , posmatrati, učiti. Nekada i od djece nešto naučim.
Šta treba da posjeduje neko ko želi da se bavi ovim poslom?
Da bi se neko bavio ovim poslom treba da voli djecu. Moj najbolji provod je sa djecom.
Koje priredbe vrtić organizuje?
Vrtić organizuje maskenbal kad je dječija nedjelja, za Novu godinu – vaspitači prave pozorišne predstave za djecu i kad god se ukaže za to prilika. Za Dan vrtića takođe, a to je sredinom maja, djeca zajedno sa vaspitačima spremaju priredbu.
Poruka za mlade?
Poruka mladima je da treba da ulože u sebe tako što će se svakog dana truditi da steknu neko novo znanje, da koriste internet da prošire svoje znanje, a ne da bi se putem društvenih mreža informisali o tuđim životima pri tom predstavljajući sebe u lažnom svijetlu. Uživajte u šetnjama po limskoj dolini koja je nekada proglašena za najljepšu .