Božo Osmajić je mladi i perspektivni igrač FK Berana, koji nije zapostavio školovanje,pa je na magistarskim studijama na Fakultetu političkih nauka. Za naš portal podsjetio se svog djetinjstva i svojih početaka, prvog gola i svega onoga što ovaj sport nosi sa sobom.
Kada i kako ste se zainteresovali za ovaj sport?
Slobodno mogu reći da sam srećan zbog svog djetinjstva. Provodio sam mnogo vremena sa svojim bratom i drugovima na igralištu. Tako sam i zavolio fudbal, sport uopste. Fudbal sam počeo da treniram u trećem razredu osnovne škole, dakle prilično rano i moram priznati da je strast prema lopti ista kao i prvog dana. Trenirao sam naporno da bih sa 16 godina postao prvotimac Berana kada sam i debitovao u Prvoj ligi Crne Gore i postigao svoj prvi gol. Do danas ih je bilo mnogo ali debitantski gol protiv Sutjeske u Nikšiću ostaće meni najdraži.
Ko Vam je najveća podrska ? Poteškoće na koje nailazite tokom građenja karijere?
Moja najveća podrška jeste moja porodica, koja mi je uvijek davala prave smjernice i savjete i danas sam na master studijama Fakulteta Politickih nauka. Povezao bih to i sa poteškoćama na koje sam nailazio tokom svoje karijere jer je predstavljao izuzetan izazov završiti studije a istovremeno igrati fudbal na profesionalnom nivou.
Igrali ste za nekoliko domaćih klubova, koji su to i koja su Vaša najznačajnija dostignuća u njima?
Bio sam član FK Mladost iz Podgorice u dvije sezone kada smo osvojili titulu i Kup Crne Gore. Takođe, branio sam boje još jedne ekipe iz našeg glavnog grada, ekipe Koma kao danilovgradske Iskre u sezoni kada je obezbijedjena promocija u viši rang takmičenja. Vratio sam se u svoj rodni grad i klub kako bih pomogao cilju koji stoji pred FK Berane a to je povratak u društvo najboljih.
Tokom svog fudbalskog angažmana nailazili ste na određene probleme. Kroz Vaše iskustvo poruka mladima kako prevazići prepreke.
Svaki problem koji ima svoje rješenje zapravo nije problem pa bi moj savjet za mlade bio da nikad ne odustaju i da uvijek pruže svoj maksimum, prije ili kasnije ćete ubirati plodove svog rada. Bavite se sportom, niste ni svjesni koliko toga on može da pruži ali isto tako traži i dosta odricanja. Osim što ćete se pravilno razvijati, probudićete u sebi takmičarski duh koji će vam trebati kroz sve faze života.
Gdje vidite sebe za deset godina?
Ne gledam toliko daleko u budućnost i sebi postavljam kratkoročne ali dohvatljive ciljeve pa ćemo vidjeti šta nose godine koje dolaze
Omiljena destinacija i najznačajnije putovanje.
Najznačajnije putovanje bilo je u okviru kvalifikacija za Ligu Evrope, kada smo eliminisali Nefci iz Bakua, taj osjećaj je bio poseban. Posebno sam ponosan na sva prijateljstva koja sam stekao igrajuci fudbal, a ima ih zaista mnogo.
Čime ste trenutno zaokupirani?
Trenutno sam maksimalno predan cilju koji dijelim sa svojim saigracima u Beranama. Volio bih da se u Beranama ponovo igra prvoligaski fudbal. Prvi dio takmičenja u Drugoj ligi završili smo na liderskoj poziciji, tu želimo i da ostanemo do kraja. Kako bi postigli taj cilj, potrebno je da se uključi čitav grad i da svi zajedno Beranama omogućimo ono što im pripada u crnogorskom fudbalu. Mozemo se pohvaliti da Berane danas ima jedan moderan stadion. Nadam se da ce drugi mandat u klubu biti uspješan.
