Cijene vansezonskog povrća previsoke jer domaće proizvodnje zbog neisplativosti nema

Da li i koliko ima domaćih proizvođača koji u ovo doba godine proizvode ovo povrće, nije poznato, jer iz Ministarstva poljoprivrede nije bilo odgovora. U razgovoru sa pojedinim pijačnim prodavcima rečeno je da trenutno nemaju nijednog domaćeg proizvođača od kog nabavljaju ove proizvode, već ono što je dostupno na tržištu uglavnom stiže iz Turske, Grčke i Albanije.

Prema podacima Uprave prihoda i carina (UPIC) tokom januara i februara ove godine uvezeno je 187 tona paprika, 327,2 tone paradajza i 137,7 tona krastavaca. To je nešto manje u odnosu na isti period prošle godine kada je za prva dva mjeseca uvezeno 215 tona paprika, 344 tone paradajza i 141 tona krastavaca.
Iz kompanije Voli je rečeno da od novembra do aprila ovo povrće nabavljaju isključivo iz uvoza, na nedjeljnom nivou od 40 tona. Objašnjavaju da u ovo doba godine može biti proizvedeno samo u plastenicima sa sistemom za grijanje ili u područjima sa toplijom klimom.
“S obzirom na to da se radi o vansezonskim artiklima, sama proizvodna cijena je viša. Pored visoke nabavne cijene i cijene prevoza, ovi proizvodi podliježu i visokim carinskim stopama prilikom uvoza, pa je stopa za paradajz 30 odsto, a za krastavac, papriku i tikvicu 20 odsto “, navode iz Volija.
Domaće proizvodnje ovog povrća trenutno nema ni na Volijevom poljoprivrednom imanju na Šasu, a prve berbe paradajza, tikvica i krastavca sa ovog imanja očekuju tek krajem maja. Trenutno su fokusirani na proizvodnju salate, blitve, raštana, spanaća, mladog i poriluka.
Da plastenička proizvodnja vansezonskog povrća u Crnoj Gori tokom zime nije isplativa, kazao je Pobjedi i poljoprivredni proizvođač Veselin Jovović. Malo je onih, koliko zna, koji tokom prvih mjeseci u godini imaju proizvodnju vansezonskog povrća, imajući u vidu da nije jednostavno u plastenicima stvoriti potrebne klimatske uslove.
“Plastenici zahtijevaju grijanje i zaštitu od mraza, zahtjevne su kulture i za svjetlost, ništa od toga ne smije da osciluje, zato je proizvodnja dosta skupa. I ja sam pokušavao to da proizvodim, finansirali smo grijanje, ali nijesam bio konkurentan, jer sam morao da grijem dva mjeseca i organizujem dežurstvo, zbog velikog rizika stabilnosti snabdijevanja strujom. Bilo je mnogo faktora koji su me obeshrabrili da nastavim sa tom skupom proizvodnjom”, iskren je Jovović.
Posljednjih nekoliko godina bavi se proizvodnjom začinskog bilja u selu Jelenak kod Danilovgrada, a dominantno proizvodi rukolu, nanu, mirođiju, korijander, žalfiju i estragon.
“Uspjeli smo da se malo distanciramo od konkurencije, jer u periodu kad svi ponuđači nude isti proizvod, cijena padne i onda nijeste u mogućnosti da ga plasirate. Prepoznali smo ovaj segment proizvodnje i dalje se uvozi, jer zbog klime nemamo kontinuitet proizvodnje tokom cijele godine, ali od maja do novembra snabdijevamo cijelo tržište”, kaže Jovović.
Bosiljak i neke kulture, kako navodi, ne mogu da proizvode jer traže visoke temperature, pa se one uvoze, a cijena po kilogramu dostiže i 15 eura, a inače budu osam eura. Sa plasmanom proizvoda, kako kaže Jovović, nemaju problem, a u špicu sezone jedva uspjevaju da snabdiju tržište.
“Ako je jaka turistička sezona, tada nemamo problem sa plasiranjem, ali korona je napravila svoje, imali smo probleme. Ljetos je bila malo bolja situacija, vidjećemo šta će biti od nove sezone “, navodi Jovović.
Smatra da se poseban akcenat mora staviti na proizvodnju domaće hrane, dodajući da ne može shvatiti da se turizam, od kog mnogi, pa i on, zavisi, razvija na uvoznom povrću. Jovović vjerujem da država mora da se ozbiljnije pozabavi ovim pitanjem i podrži pogotovo mlade proizvođače. Upozorava da je cijena đubriva porasla za 200 posto, te da će ove godine to biti problem za male proizvođače koji će morati smanjiti ishranu bilja, što će uticati i na kvalitet i kvantitet. To će ponovo dovesti do potrebe za uvozom, a samim tim i uvećanjem cijena, smatra Jovović.

Izvor: RTNK