Čitanje prethodi pisanju. Ono je po Rebeki Čilović nasušna potreba, žeđ koja ne može biti ugašena.
“Prije svega i iznad svega je čitanje, pa tek onda pisanje. Knjiga će biti i jeste vodič, ona nas oplemenjuje, hrani i osvješćuje. Knjiga nam pomaže da prebolimo život ili makar da se izmjestimo iz realnosti koja (jako često) nije dovoljna”, kazala nam je Rebeka.
Ona kaže da bi čovjek živio potrebno mu je više od puke egzistencije.
“A šta mu drugo me pomoći ako ne literatura. Čitajmo i tačka. Postoje mjesta koja nikada nećemo obići ali sigurno da ne postoje knjige do kojih (Danas ) ne možemo doći. Zato, usudi se i postani plemić duha to je privilegija koju ćeš sebi omogućiti ukoliko “običan” život koji trošiđ na trivijalnosti oplemeniš knjigom”, ističe ona.
Ne može da preporuči jednu knjigu.
“Ali preporučujem mladina da sa prijateljima razmjenjuju naslove, jer moji prijatelji iz ranog detinjstva i danas znaju da me pozovu i kažu mi kako imaju knjigu za mene. Tako i naši susreti bivaju češći, jer smo, pored ostalog željni da prodiskutujemo o pročitanom. Neka čitanje bude ono što vas determiniše, a ne nepoznanica koja nije na listi vaših karakteristka, jer kada dođe trenutak da sami sebe predstavite ponestaće vam riječi ukoliko niste počeli da čitate, odmah”, poručuje on
