Crna Gora danas obilježava 28. godišnjicu od proglašenja ekološke države.
Crna Gora je postala prva ekološka država na svijetu, usvajanjem Deklaracije na Žabljaku 20. septembra 1991. godine, a taj dokument je već naredne godine predstavljen i na konferenciji UN o životnoj sredini i razvoju u Rio de Žaneiru.
U deklaraciji je bilo definisano opredeljenje Crne Gore da usvaja i primjenjuje najviše standarde i norme iz oblasti zaštite životne sredine, očuvanja prirode i ekonomskog razvoja na principima ekološki održivog sistema.
Lijepa bila ideja, da je umijemo realizovati kako treba.Korisna za svakog pojedinca, ali kod nas kako se čini nije odmakla od onog slova na papiru.
Dokumentom je bilo predviđeno da Crna Gora bude posvećena očuvanju prirodnog okruženja.
“Mi, poslanici Skupštine Republike Crne Gore, svjesni smo da je zbog ugrožavanja prirode zaštita identiteta prostora na kome živimo i djelujemo postala naš neodložan i pravomjerni posao. Svjesni duga prema prirodi, izvoru našeg zdravlja i inspiraciji naše slobode i kulture, posvjećujemo se njenoj zaštiti u ime sopstvenog opstanka i budućnosti potomstva. Prihvatimo da nijedna razlika među nama nije toliko velika koliko su velike promjene kojima je izloženo naše prirodno okruženje.
Bez obzira na naša nacionalna, vjerska, politička i druga ubjeđenja i osjećanja, znamo i prihvatimo da su dostojanstvo i svetinja ljudskog bića organski povezani sa svetinjom i čistotom prirode.
Čovjek i priroda u njemu i oko njega cjelovito su jedino u svojim dubinama i po svom smislu i naznačenju. Stoga je oduvjek zloupotrebu čovjeka pratila zloupotreba prirode.
Donošenjem ove Deklaracije, Crna Gora prema prirodi uspostavlja državni odnos i poziva na mudrost ljude da spriječe ekološku katastrofu koja nam prijeti”, piše u deklaraciji.
I gdje je ta ekološka država posle 28. godina?!
Smeće, deponije, hidroelektrane na svakoj rijeci, šume koje polako ali sigurno ostaju bez drveća, planine postaju vojni poligoni…
Gomile smeća po ulicama, van kontejnera, u moru i po plažama na primorju govore same za sebe.
Govore i to da mi nemamo osnovnu kulturu da bacimo smeće tamo gdje treba. Znamo da prigovorimo drugom, a sebe ne vidimo, stara naša boljka.
Dosta ilegalnih deponija u skoro svakoj opštini. Hvalimo se turističkom ponudom i brojem turista, a ne vidimo šta nam turisti gledauju, pune kontejnere i smeće na svakom koraku.
Hoćemo da zaradimo pare ali ne čuvamo ono što imamo. Istrošiće se i ovo malo što je ostalo, a šta ćemo onda nuditi turistima?
Najljepše dijelove crnogorske prirode zatrpavamo otpadom.
Sve dok se ne promijeni svijest građana o ekologiji boljitka neće biti, a izgleda da je, nažalost, deklaracija ostala samo mrtvo slovo na papiru.
I onaj slogan „Montenegro – Wild Beauty“ kad pogledamo oko sebe zaista smiješno zvuči.
Čitajte građani ovo, pogledajte oko sebe. Čuvajmo sebe i svoju okolinu, dajmo da naša država bude Ekološka, ali ekološka u pravom smislu riječi.
A to Samo mi možemo da uradimo!
