Iako je prošle godine zabilježen blagi pad broja samoubistava, Crna Gora i dalje je gotovo dvostruko iznad evropskog prosjeka. Takvi podaci, smatra psihološkinja Monika Sekulović, treba da budu alarm za sve.
“Suštinski, to nam je podatak da nam je još uvijek teško da tražimo pomoć kada imamo neke probleme na duševnom nivou, odnosno po pitanju mentalnog zdravlja, teško nam je da osvijestimo taj momenat kod sebe i rekla bih da u Crnoj Gori, odnosno na nivou Balkana još uvijek postoji ta stigma i suicid nam je jedna tabu tema, tako da često ljudi koji imaju neku suicidalnu ideju ili namjeru osjećaju i nivo sramote i stida i ne žele da potraže pomoć”, kazala je Sekulović.
Iza ovih brojki kriju se, kaže Sekulović, različiti razlozi – od ekonomskih i socijalnih problema, do stigme i nedostatka podrške.
“Uglavnom nam je u osnovi suicida osjećaj bespomoćnosti, beznađa i nemogućnosti izlaska iz trenutne situacije ili promjene na životnom nivou, a razlozi mogu biti brojni, to su nam odnosno novi faktori. Osoba može biti suicidalna jer je žrtva nasilja, jer je zapravo u bolesti zavisnosti, odnosno od zloupotrebe alkohola, psihoaktivnih supstanci, kod zloupotrebe kocke, zatim nam faktor može biti invaliditet, trpljenje mobinga, faktor može biti i ta emotivna disregulacija, jaka psihološka bol. Znači, suicid kad se desi ne postoji univerzalni uzrok, postoji par osjećanja koja osoba ima, koja su možda prisutna kod većine, ali uzroci su nam razni”.
Zato, objašnjava, rana prevencija i edukacija ključ su i ovog problema.
“Takođe, u našem sistemu u Crnoj Gori mislim da je nedovoljan broj stručnih lica i da čak i državne ustanove po sistematizaciji ne prepoznaju da nam treba još mjesta kako za psihologe, tako za psihijatre, pa čak i za socijalne radnike koji mogu da pruže neki vid pomoći. Znači, to su nam dva ključna aspekta, ta edukacija i što na nivou zdravstva i drugih ustanova nemamo psihološku podršku razvijeniju, tu bih rado naglasila da smo mi među rijetkima u svijetu koji nemaju psihološku podršku koja je stalno prisutna u Centrima bezbjednosti, tužilaštvima, sudovima, vatrogasnim službama, među zdravstvenim radnicima, što je jako tužno i jedna poražavajuća činjenica, jer psihološka pomoć ne zahtjeva tolike resurse”.
Podsjetimo, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svake godine više od 727.000 osoba širom svijeta život završi suicidom, što znači da svakih 40 sekundi jedna osoba realizuje suicid.