I dok djeca s nestrpljenjem čekaju da se Deda Mraz spusti niz dimnjak, popije čašu mlijeka, pojede koji keksić i ostavi poklone ispod jelke, roditelji se pitaju treba li im reći da sijedi djed zapravo ne postoji.
Psihoterapeut Adriana Pejaković za CdM portal objašnjava zbog čega su važna uvjerenja kod djece. Ona kaže da je za djecu veoma važno da postoje likovi, bajke i simboli na koje će se oni osloniti i koji će im pružati radost i utjehu kao što je Deda Mraz.
“Djeca vole bajke. Bajke im pomažu da razvijaju maštu, kreativnost i mnoge druge važne i korisne vještine.U tu priču možemo svrstati i Djeda Mraza.Kada dođe Nova godina i Božić koji su važni porodični praznici, poseban akcenat se stavlja na Deda Mraza koji djeci donosi poklone kada su ona bila dobra tokom godine.Na taj način se djeci šalje poruka da negdje, na magijski i čaroban način, postoji neko ko brine o tome da se njima da nagrada za sve dobro koje su tokom godine uradila, a sva priča oko Deda Mraza, pisanje pisama Deda Mrazu, primanje poklona, njegovo spuštanje niz odžak djeci omogućava da vjeruju u nešto magično jer je magijsko mišljenje inače odlika dječjeg mišljenja”, pojašnjava Pejaković.
Kako djeca rastu tako se i njihova logika razvija pa u jednom trenutku mogu da se zapitaju da li Deda Mraz postoji? Da li postoji čika koji pakuje poklone cijele godine na osnovu pisama djece sa raznih strana svijeta, koje on tiho i sa mnogo ljubavi ostavlja djeci u novogodišnjoj noći?
Ovo pitanje može izazvati nelagodu kod roditelja jer se plaše da će se djeca razočarati ukoliko saznaju da Deda Mraz ne postoji i da će to teško primiti.
Neki roditelji se odluče da prvo sami saopšte djetetu da Deda Mraz ne postoji, a neki čekaju da djeca sama postave ovo pitanje pa da daju odgovor.
Kako postupiti?
“Ukoliko se roditelji sami odluče da kažu djeci, prije vremena kada će djeca to sama pitati, da Deda Mraz ne postoji da ih ne bi lagali nekako se čini da ipak na taj način djeci uskraćuju nešto važno. Deda Mraz je simbol dobrote,brižnosti, stava da se dobrota isplati i,prije svega, ljubavi. Djeci je u jednom periodu života potrebno da vjeruju u bajke, Deda Mraza, Božić Batu jer je to njihov način da izgrade značajne i pozitivne uzore i simbole i suoče se sa svijetom dok su mali”, savjetuje Pejaković.
Djeca, pojašnjava ona, stvaraju posebnu vezu sa Deda Mrazom kojem mogu da pišu pisma, da izraze svoje želje, da mu saopšte da su bila dobra i da zaslužuju poklon koji će od njega dobiti i da se zbog toga osjećaju važno.
“Za roditelje je važno da razumiju ovu vezu i da nikako ne zloupotrebljavaju djetetovo povjerenje u Deda Mraza izjavama “da Deda Mraz zna da dijete nije bilo dobro, da mu neće donijeti poklon, da će roditelji pisati Djeda Mrazu da djetetu ne donese poklon“”, savjetuje Pejaković.
Za dijete je, ističe ona, važno da izrazi svoje želje u pismu, koje bi roditelji trebalo da razumiju i da i na taj način saznaju nešto korisno i važno o svom djetetu.
A šta kada jednog dana dijete posumnja u postojanje Deda Mraza i pita roditelje zašto su ga lagali?
Važno je, kaže Pejaković, da ovo roditelji shvate kao izraz dječjeg odrastanja i razvijanja saznanja o svijetu i logici svijeta.
“Roditelji mogu da kažu djetetu da im je bilo važno da dijete vjeruje u nešto pozitivno, da im je bilo važno, drago i posebno sve vezano za rituale sa Deda Mrazom ali i mogu otkriti da su oni zapravo bilo Deda Mraz i da dijete može svoje želje, povjerenje i vezu prenijeti na njih, jer i dalje postoji neko ko ga voli i čuva. Dijete se može veoma obradovati činjenicom koliko su se njegovi roditelji trudili da ga usreće jer je za dijete važno da zna da ljubav i povjerenje postoje, da se ono može osloniti na stabilnu vezu sa roditeljima i njihovu ljubav”, pojašnjava ona.
Onima koji su pretjerano zabrinuti kako će njihovo dijete reagovati na razočarenje vezano za Deda Mraza i uopšte životna razočarenja, Pejaković poručuje, da moraju nekada pustiti dijete da se razočara.
“Na taj način šaljemo mu poruku da je dovoljno sposobno i snažno i za neprijatne emocije i iskustva, shodno njegovom uzrastu. Ako dijete štitimo od svega što može razočaravajuće uticati na njega, šaljemo mu poruku da se neće sa time moći nositi ni kada odraste“, savjetuje ona.
Lijepo je da vjerujemo u nešto važno, poručuje na kraju Pejaković.
“Dok dijete osjeća snažnu,realnu i veliku ljubav i povezanost ono će uvjek u srcu imati mjesto za čaroliju koja traje cijeli život”, zaključuje ona.