Crna Gora je međunarodni Dan mladih dočekuje sa poraznim statistikama. Još od 2015, prema podacima Centra za građansko Dan mladih: Opet nepovoljne statistikeobrazovanje, preko 50% populacije između 15 i 30 godina želi da svoj život nastavi van Crne Gore. Neka najnovija istraživanja pokazuju da je taj broj prerastao dvije trećine. Osnovni razlog, kao u čitavom regionu, jeste nepovoljna ekonomska situacija, no, omladina taj uzrok vidi tek kao posledicu niza drugih faktora.
Razgovarali smo sa nekima od mladih povodom ove statistike. Uglavnom, položaj mladih ocjenjuju kao loš.
„Loš, zbog partitokratije pošto su mladi najaktivnija radna snaga na tržistu. Ne dobijamo ravnopravan tretman.” kaže Pavle (23).
„Loš, najviše iz socioekonomskih uslova. Malo prilika za posao.Oglasi za posao postoje samo u nekim dominantnim oblastima (ugostiteljstvo, IT i namješteni konkursi u državnim firmama).” navodi Aljoša (27). Po njemu, kriv je i obrazovni sistem:
„Fakulteti ne nude odgovarajuća znanja – završio sam sociologiju, radim kao novinar. Kolegenica prelazi u PR, svo znanje samouko sticala.”
Aleksandra (23) kaže da su mladi zaboravljeni: „Sjete nas se pred izbore. Posle ništa.”
Lazar (23) krivicu vidi u socijalnom statusu, ali ne navodi detalje:
„Položaj mladih u Crnoj Gori je takav da su razapeti između želje da ostvare nešto u životu i potrebe za pripadnošću u svom rodnom kraju. To dvoje danas, vrlo teško idu zajedno. U atmosferi stalnih tenzija i sukoba mladi osjećaju da ne mogu da se ostvare ni u smislu slobodnog izražavanja svog identiteta niti da dostignu intelektualni potencijal i materijalnu zadovoljenost kojoj teže. U tom vakuumu u između nigdje i ničega propada generacija za generacijom, a sve su one mogle mnogo pomoći ovoj državi da postane moderna i evropska zemlja.” kategoričan je Lazar.
Vuk se malo i šali:
„Ljudi se dijele na nepodobne i nesposobne. Ako je stanje kako kažete, jasno je koji su na vlasti.” kaže on.
Žarko kaže da je osnovni problem – novac:
„Nema posla. Da ima, sve bi bilo drugačije.”
Dan mladih se obilježava od 2000, kada je skupština Organizacije ujedinjenih nacija donijela rezoluciju, a prema preporuci sa Svjetske konferencije ministara zaduženih za omladinu održane od 8. do 12. avgusta 1998. godine u Lisabonu, da bi ukazala na zapostavljenost mladih u društvu.