Jerej Ognjen Femić iz Eparhije budimljansko-nikšićke podsjetio je pravoslavne vjernike na značaj velikog petka i uputio poruku povodom predstojećeg Vaskrsa:
“Raspni ga raspni, raspni ga raspni, raspni ga raspni…. Od kako su uzviknuli prvo “raspni ga”, i dan danas ga neko iz naroda ponavlja i dan danas se čuje taj strašni ljudski ili neljudski glas “raspni ga”! Tada, prije dvije hiljade godina čuo se još jedan strašniji glas, najstrašniji glas, “Ili Ili, lima savahtani, ili, “Bože, Bože moj, zašto si me ostavio”! To je bio glas Raspetoga! Do današnjega dana pronose se ta dva strašna glasa! Prvi se odliježe zemljom, a drugi se uzdiže do nebesa. I prave krst od horizontale ljudske i vertikale Božije, na kome smo svi razapeti! Danas je dan u kome je Bog ostavio čovjeka i dan u kome je čovjek ostavio Boga! Raspet je Bogočovjek! Na krstu su se razišli Bog i čovjek! Hristos je na krstu i u ime Boga i u ime čovjeka. Tad se čuhu još dva glasa, ništa manje važna za nas! Jedan glas bijaše prudužetak onog narodnog “rasni ga”, i kao da potvrđivaše osudu Hristovu, “Neka su te razapeli, kad si na to pristao i kad nećeš da se pobuniš i siđeš sa krsta”! Taj glas govori Hristu da je slab i nemoćan! Da nije Sin Božiji! Drugi glas mu govoraše, “Zašto su razapeli, Njega koji liječio bolesne, hranio gladne i vaskrsavao mrtve, zašto su razapeli Njega ko im dobra činjaše. Zašto razapeše Onoga koji govoraše i činjaše kao što samo može Bog! Pošto nisam bio u ovom životu sa Njime, volio bih u budućem da budem sa takvim čovjekom!” To su bili glasovi dva razbojnika! Dosad su vjerovali u Hrista veličanstvenoga, lijepoga, moćnoga, Hrista u sili i slavi! Ali prvi koji je povjerovao u Hrista raspetoga, bi ovaj desni razbojnik! Raspeti čovjek povjerovao je u raspetoga Bogočovjeka! U Carstvo Božije dvojica su tada otišla! Jedan je Bogočovjek, drugi je čovjek. Obojica dolaze sa krsta. Hristos kod Oca ne dolazi sam, već sa čovjekom! Bog i čovjek nisu se samo razišli na krstu, već su se i sreli!
Uskoro, za dva dana, iz jednoga groba, gdje bješe sahranjen Ovaj u koga povjerova desni razbojnik, čuće se novi glas, koji takođe ponavljamo dvije hiljade godina. Glas za koji nam je ništa manje potrebna vjera desnoga razbojnika! U iščekivanju toga glasa da i mi provedemo ove dane, a i ostatak našega života! Amin!”