Badnji dan nazvan je po sječenoj grani hrasta, badnjaku, svetom drvetu Slovena. Na Badnji dan, prema vjerovanjima, ništa ne treba da se iznosi iz kuće, a ruča se na slami.
Čim svane, loži se vatra i peče se pečenica, pripremljena prethodnog dana, na Tucindan. Na Badnji dan se posti, a uglavnom se jedu riba, pasulj, kupus i suvo voće. Žene u kući mijese božićne kolače, torte i pripremaju prigodnu trpezu za Božić.
Prema običajima, ujutro rano, već u zoru, pucanjem iz pušaka objavljuje se polazak u šumu po badnjak, po koji idu muškarci iz porodice. Bira se obično mlad i prav cerić, a može i hrast. Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i Božić, uzima sjekiru i sječe badnjak.
Po narodnom vjerovanju, badnjak se mora posjeći u tri snažna udarca.
Ono što sjekira od tri puta ne presiječe, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem. Taj lomljeni dio na badnjaku zove se brada.
Kad se badnjak donese, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gdje stoji do uveče, a onda se unese u kuću. Kasnije se u večernjim satima pali na kućnom ognjištu, kao simbol toplote koja grije i zbližava ukućane.