Pravoslavni vjernici 7. januara proslavljaju Božić, rođenje Isusa Hrista, praznik koji se smatra jednim od najradosnijih i najvećih hrišćanskih praznika. Proslavljanje Božića počinje od Badnjeg dana kada se badnjak unosi u kuću, a karakteristični običaji na ovaj dan, poput slame, Božićne česnice, pečenice, položajnika i svečanog pozdrava “Hristos se rodi – Vaistinu se rodi” su vezani isključivo za ljudsko pouzdanje u Boga.
Nakon četrdesetodnevnog posta, za Božić se priprema bogata trpeza, danas malo svedenija nego nekad, i čitav dan je posvećen slavlju zbog rođenja Isusa Hrista, a jedini gost na današnji dan je položajnik koji se daruje simboličnim poklonima jer je došao u kuću da održi zdravicu.
Običaji vezani za ovaj dan su nastajali generacijama, neki su stariji od Božića, neki mlađi, ali su ukorijenjeni duboko u pravoslavnom hrišćanstvu.
Za hrišćanina je najvažnije da na Božić bude sa svojom Crkvom na Svetoj liturgiji, da se pričesti Tijelom i Krvlju Hristovom, te da u sjedinjenju sa Bogom i bližnjima proslavi radost ljubavi Božje prema čovjeku. Sve drugo je stvar uslova i mogućnosti. Božić se slavi kod kuće. Naša kuća postaje vitlejemska pećina, u koju ulazi Hristos, prvo badnjakom, a onda našim pričešćem i tako postajemo domaća crkva, crkva u malom. Važno je da svaka kuća i porodica dožive prisustvo Božje među sobom, kroz ljubav, mir i radost praznika, ba bi u istom duhu disala čitave godine i zauvijek. Zato ovu tajnu obnavljamo svakog Božića, a njeno ostvarenje pokazuje se svakodnevno, naročito na dan Krsne slave.