Danas se u svijetu obilježava Međunarodni dan ljudske solidarnosti. Ustanovljen od strane Ujedinjenih nacija, prije desetak godina, ovo je dan kada slavimo naše jedinstvo u raznolikosti i podižemo javnu svijest o važnosti solidarnosti.
Inicijativa koju je 2005. godine pokrenuo bivši poljski predsjednik Leh Valensa ohrabrila je raspravu o postizanju Milenijumskih ciljeva razvoja zemalja članica UN, pa je godinu dana kasnije počelo obilježavanje 20. decembra za Dan ljudske solidarnosti.
Ujedinjene nacije se, u duhu solidarnosti, oslanjaju na saradnju pri rješavanju međunarodnih problema ekonomske, socijalne, kulturne i humanitarne prirode. Najsiromašniji zaslužuju pomoć onih koji imaju najviše te je, u kontekstu globalizacije i rastuće nejednakosti, neophodno jačanje međunarodne solidarnosti. Koncept solidarnosti promoviše se kao ključan u borbi protiv siromaštva, za koju je nužna uključenost svih relevantnih aktera.
Ali siromaštvo nije jedini problem na koji se ovim danom želi svratiti pažnja. Leh Valensa rekao je da je „solidarnost jedina logična mogućnost za uspješno suočavanje s današnjim izazovima, kao što su glad, epidemije, nerazmjerna raspodjela izvora i terorizam.“
Marina Ponti, nekadašnja koordinatorka Ujedinjenih naroda za Milenijske razvojne ciljeve, naglasila je da će se ti ciljevi, koje je 2000. godine potpisalo 189 šefova država, moći postići samo ako svako učini svoj dio. Ona je istaknula i međusobnu povezanost tih ciljeva, kazavši kako se ne može govoriti o siromaštvu, a da se ne govori o jednakosti između muškarca i žene, niti se može govoriti o iskorijenjivanju bolesti, a da se ne istakne važnost pitke vode i čiste okoline. Stoga sve te ciljeve treba postići zajedno.
Solidarnost, kao pojam označava moralnu obavezu čovjeka za čovjeka.