Prvi se put, Bezgrješno Srce Marijino spominje u Bibliji, gdje piše kako je starac Šimun prorokovao, kako će Marijino Srce probosti mač velike boli, tj. da će mnogo patiti.
Pobožnost Bezgrješnome Srcu Marijinome, intezivno se razvila u 17. vijeku, najviše djelovanjem sv. Ivana Eudesa. Održao je prvi praznik u čast Bezgrješnog Srca Marijinog, u jesen 1648. godine. Utemeljio je nekoliko vjerskih društava, koja su promovisala pobožnost prema Bezgrješnom Srcu Marijinom. Prije njega, u manjoj su mjeri, širili pobožnost sv. Bernard, sv. Matilda, sv. Gertruda, sv. Toma Becket, sv. Bernardin Sijenski i sv. Franjo Saleški.
Tek 1855. godine, službeno je ustanovljen praznik Bezgrješnom Srcu Marijinom za cijelu Katoličku Crkvu. Papa Ivan Pavao II. uzdigao ga je 1996. godine od neobvezatnog na obvezatni spomendan.
Marijana ukazanja u Fatimi, istorijski su pridonijela još većem širenju ove pobožnosti. Sestri Luciji, nakon ukazanja 1917. godine, Marija se ukazala i 1925. godine upravo s Bezgrješnim Srcem, tražeći pobožnost Bezgrješnome Srcu, te potičući pape, da posvete Njenom Srcu Rusiju, radi zaustavljanja širenja ateističkog komunizma i radi mira u svijetu.
Marija je u Fatimi pozvala vjernike, da časte Njeno Bezgrješno Srce tako da svaki dan mole krunicu te obavljajući pobožnost pet prvih subota u mjesecu, prisustvujući u te dane svetoj Misi, primajući svetu Pričest i četvrt sata razmatrajući jedno od otajstava krunice.
Družba Isusova od 1892. godine, najprije u Sarajevu, a od 1905. godine u Zagrebu izdaje Glasnik Srca Isusova i Marijina.