Pravoslavna crkva danas praznikuje dan svetih mučenika Sergija i Vakha, u narodu poznatiji kao Srđevdan.
Ovi sveti i divni mučenici i junaci vjere Hristove bjehu najprije prvi velikaši na dvoru cara Maksimijana. I sam car ih je uvažavao mnogo zbog hrabrosti, mudrosti i vjernosti. Ali kad je car čuo da su ova dva velikaša njegova hrišćani, promijenio je ljubav svoju prema njima na gnijev.
I jednom prilikom kada je bilo veliko žrtvoprinošenje idolima, car pozva Sergija i Vakha, da zajedno s njima žrtve prinesu, ali oni otvoreno otkazaše caru poslušnost u tome.
Van sebe od jarosti car naredi, te svukoše s njih vojničko odijelo, i prstenje, i odlikovanja, i obukoše ih u ženske haljine; još im metnuše gvozdene obruče o vrat, i tako ih vođahu ulicama grada Rima na podsmijeh svima i svakome.
Zatim ih car posla u Aziju, svome namjesniku Antiohu, na istjazanje. A ovaj Antioh bješe se i uzdigao do toga položaja pomoću Sergija i Vakha, koji ga u svoje vrijeme preporučiše caru. Kada ih Antioh poče savjetovati da se odreknu Hrista, i da sebe spasu muka i smrti, odgovoriše ovi svetitelji: ,,I čest i beščešće, i život i smrt – sve je jedno onome ko ište carstva nebeskoga.”
Antioh baci Sergija u tamnicu, i naredi prvo da se muči Vakh.
Sluge se mijenjahu jedan za drugim tukući Vakha svetoga, sve dok mu cijelo tijelo ne razdrobiše.
Iz razdrobljenog i krvavog tijela svetog Vakha izađe duša njegova sveta i na rukama angelskim ode Gospodu.
Postrada sveti Vakh u gradu Varvalisu.
Tada Sergije sveti bi izveden, i obuven u gvozdene opanke, s načičkanim ekserima, pa tako otjeran u grad Rosaf u Siriju, i tamo mačem posječen; i duša mu ode u Raj, da tamo zajedno sa Vakhom, drugom svojim, prime vijence slave besmrtne od Hrista Cara Gospoda svoga.