Trećeg dana oktobra Srpska pravoslavna crkva obilježava dan posvećen Svetom velikomučeniku Jevstatiju, rimskom vojskovođi u vrijeme careva Tita i Trajana.
Rođen je pod imenom Plakida.
Dok je bio jednom prilikom u lovu dođe glas Gospodnji Plakidi, koji mu je govorio da ide hrišćanskom svešteniku i da se krsti. Na krštenju dobio je ime Jevstatije, njegova žena – Teopistija (Bogoverna), a njihovi sinovi – Agapije i Teopist. Po krštenju Jevstatije je otišao na ono mjesto gdje se javilo otkrovenje i kleknuvši zablagodario je Bogu što ga je priveo istini. Opet mu se javio glas Gospodnji i najavio mu stradanje za ime Njegovo i ukrijepio ga.
Jevstatije je tajno napustio Rim sa porodicom s namjerom da se povuče među prost narod i da u nepoznatoj i skromnoj sredini posluži Bogu. Čim je prispjeo u Egipat, navališe na njega iskušenja. Zli varvarin oteo mu je ženu, a oba sina uhvatile zveri i odnele. Ipak, ubrzo taj varvarin je poginuo, a decu mu od zveri spasili čobani.
Jevstatije se nastanio u nekom selu egipatskom i tu kao najamnik seoski proživio petnaest godina. Posle toga napadoše varvari na Rimsko carstvo, i car Trajan je žalio što mu nema hrabrog vojvode Plakide koji je gdje god je ratovao pobjedu odnosio.
Poslao je car dva svoja oficira da po cijelom carstvu traže velikog vojvodu. Po Božjem promislu ti oficiri našli su Jevstatija i doveli ga caru. Jevstatije je skupio vojsku i pobjedio varvare. Na putu natrag za Rim pronašao je svoju ženu i oba sina. Kada je došao u Rim, car Trajan je umro, a car Adrijan na prijestolu. Kad je Adrijan pozvao vojvodu Jevstatija da prinese žrtve bogovima, Jevstatije mu reče, da je on hrišćanin. Car ga je bacio na muke zajedno sa ženom i sinovima. Kako im zvjeri ne naškodiše ništa, baciše ih u usijanog metalnog vola. Trećeg dana izvadiše njihova tela mrtva, ali od ognja nepovrijeđena. Tako je ovaj slavni vojvoda dao i “Ćesaru ćesarevo i Bogu Božje”, i preselio se u vječno Carstvo Hrista Boga.
Tri dana poslije smrti narod je, u znak zahvalnosti za sve što je ovaj dobri čovjek učinio, prenio telo Jevstatije i njegove porodice i sahranili ih po hrišćanskim običajima. Sveti Jevstatije od pamtiveka se praznuje kao zaštitnik lova i lovaca. Vjeruje se da se danas valja prošetati po šumama i livadama u njegovu čast jer će tako svakoga pratiti dobra, “lovačka”, sreća.