Prema Knjizi o Danilu, ovaj svetitelj je kao dijete zajedno sa još tri mladića odveden u ropstvo u Vavilon gde su mu nadjenuli ime Baltazar. Ipak, Danilo nije zaboravio svoje jevrejske korijene i kulturni identitet.
U Vavilonu, Danilo je postao poznat po tumačenju snova i uspio je da postane jedna od najznačajnijih ličnosti u tamošnjem kraljevstvu. Ipak, zbog svoje vjere ovaj prorok je bio proganjan unutar svoje nove domovine. Njegova tri prijatelja su bačena u užarenu peć zbog odbijanja da se poklone vavilonskom kralju Nabukodonosoru kao bogu, ali su na čudesan način spašeni. I Danilo je bio bačen u lavovsku pećinu iz istih razloga, ali je i on čudom spašen, nakon čega je kralj, prema predanju, izdao dekret o poštovanju „Danilovog boga“. Ovo je umnogome uticalo na konačno proglašenje kraja jevrejskog ropstva u Vavilonu – 536. godine p.n.e.
Vjeruje se da je ovaj dan dobar za gatanje, proricanje i gledanje budućnosti. U nekim krajevima stariji ljudi i danas znaju da tu noć treba gledati u nebo i tražiti zvijezde. Ako ih ima, naredna godina će biti rodna. Ako je oblačno i tmurno, čeka će nas sušna godina.
Postoji vjerovanje da na praznik Svetog proroka Danila treba djeci obući nešto novo od odjeće, pa makar to bile i čarape. To je uspomena na tri mladića koja su sa svetiteljem odvedena u ropstvo, ali su svejedno poživjela i imala dobar život.