Svjetski dan hrane (World Food Day, WFD) utemeljen je od zemalja članica Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) na dvadesetoj konferenciji Organizacije za prehranu i poljoprivredu u novembru 1979. godine.
Civilizacija je temeljena na poljoprivredi. Njena važnost ista je kao i prije 10 000 godina kada je rođena. Kada su se rani lovci-sakupljači počeli grupirati i udomljavati te uzgajati divlje biljke i životinje, društvo se počelo ubrzano razvijati. Neki članovi zajednice specijalizirali su se u proizvodnji hrane, te tako dali prostora ostalima da nauče presti i tkati, topiti i lijevati bronzu, peći opeku, oblikovati glinu i praviti lončariju te pisati. Sela su prerastala u gradiće i kasnije u gradove . Kako bi istražili pravu vrijednost današnje poljoprivrede i slavili dalji doprinos različitih kultura globalnoj poljoprivredi.
Postavlja se pitanje je li poljoprivreda danas važna kao što je bila kroz istoriju? U industrijskim zemljama poljoprivredni izvoz u 2001. godini vrijedio je oko 290 milijardi US$.
Kroz istoriju je vrlo mali broj zemalja doživio brzi ekonomski razvoj i smanjenje siromaštva, a da tome nije prethodio razvitak poljoprivrede. Gospodarska statistika promatra poljoprivredu isključivo kao ekonomsku djelatnost. Međutim, poljoprivreda kao način života, kao nasljeđe, kao kulturna prepoznatljivost, kao istorijski suživot s prirodom, upravo je od neprocjenjive važnosti.
Na Svjetskom samitu o hrani održanom u Rimu 1996. godine, kao i pet godina kasnije, 2001. godine, svjetski čelnici zavjetovali su se da će do 2015. godine broj gladnih smanjiti na pola. Program Ujedinjenih naroda Ciljevi milenijskog razvoja, obavezuje svjetske vođe smanjivanju ekstremnog siromaštva i gladi do 2015. godine za pola, te osiguravanju održivosti okoliša. Mnoge međunarodne inicijative i organizacije civilnog društva, kao što je Međunarodna organizacija za borbu protiv gladi, omogućavaju ljudima različitih kultura susretanje i planiranje aktivnosti u borbi protiv gladi.
Svjetski dan hrane na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnom nivou pruža mogućnost za razvoj dijaloga i unapređivanje solidarnosti. Ljudska i kulturalna domišljatost te ispravna vizija kroz međusobnu saradnju i pomaganju, uključujući doprinos FAO-a i Međunarodne zajednice, može zasigurno dovesti do napretka u osiguravanju dostatnosti hrane za sve.