Pravoslavni vjernici danas obilježavaju Svetog apostola Tomu u narodu poznatijem kao Tomindan, sjećanje na Svetog Tomu, jednog od dvanaestorice apostola. Sveti Toma je bio jedini od apostola koji nije krio svoju sumnju u Vaskrsenje Hristovo.
Na Tomindan, koji nije crveno slovo, obično se nikud ne ide i postoji izreka „Sveti Toma, sjedi doma“.
Takođe, do Svetog Tome traje prelazno godišnje doba, podjesen, što znači da se od danas već računa da je moguć početak zimskog razdoblja.
Malo ko zna da nabroji imenom sve apostole, ali za Tomu svi znaju, naročito što je u narodu prozvan Nevjerni Toma. Većini nije jasno zašto je stekao ovaj nadimak – zato što je vjeroloman ili sumnjičav.
Naime, u trenutku kada se na Uskrs, vaskrsli Hristos, ušavši kroz zatvorena vrata, javio svojim učenicima, Toma nije bio prisutan, pa kad su mu apostoli rekli da je Isus maločas bio među njima, on im nije povjerovao.
U osmi dan po Uskrsu, susrevši Hrista i opipavši njegove rane, Toma se uvjerio u njegovo uskrsnuće i besmrtnost.
Kroz tu njegovu nevjericu, dobili smo novu potvrdu tog čudesnog događaja, jer se vaskrsli Gospod javio učenicima da bi uvjerio Tomu, sa riječima “Pruži ruku svoju i metni u rebra moja i ne budi nevjeran nego vjeran”.
Na te riječi Toma je uzviknuo “Gospod moj, Bog moj”.
Ovaj događaj koji se zbio, potvrđuje istinitost vaskrsenja Gospodnjeg, jer je On zaista vaskrsao i javio se učenicima svojim, ali ne kao priviđenje, već u istom tijelu u kom postrada radi našeg spasenja.
Dok se u nedjelju po Uskrsu slavi događaj vezan za „nevjerovanje“ Tomino, današnji dan je posvećen samom apostolu.
Sveti Toma je širio hrišćanstvo najpre u Palestini, potom u Persiji i Indiji, gdje je i usmrćen kopljima. Mošti su mu u četvrtom vijeku prenijete u grad Edesu, a potom u Carigrad.
Kao esnafsku slavu, Svetog Tomu obilježavaju drvodelje, bačvari, kolari, stolari, užari, dunđeri, bunardžije, kaldrmdžije i zidari.