Pravoslavna crkva i vjernici danas slave praznik Cvijeti, uspomenu na svečani ulazak Isusa Hrista u Jerusalim, posljednju nedjelju pred početak njegovih stradanja, smrt i Vaskrsenje. Cvijeti uvijek padaju u nedjelju, dan poslije Lazareve subote.
U pravoslavlju se danas, nedelju dana prije Uskrsa, podsjeća na svečani ulazak Isusa Hrista u Jerusalim.
Prema hrišćanskom predanju, Hristos je, praćen svojim učenicima, krenuo iz Vitanije u Jerusalim. Glas o dolasku Spasitelja i vaskrsenju Lazara Četvorodnevnog brzo se širio, pa su mu se na putu mnogi pridružili.
Na ulazu u Svetu zemlju narod ga je dočekao prostirući haljine na put kojim će proći. Mašući granama palme u znak dobrodošlice Spasitelju koji ide u susret voljnim stradanjima, narod je uzvikivao “Osana [slava] sinu Davidovu”.
Kako bilježe jevanđelja, njegovi učenici su mu doveli magaricu na kojoj je ušao u grad. Time se ispunilo staro proročanstvo “Evo car krotki ide i jaše na magarici”.
Po narodnom običajnom kalendaru, današnji dan počinje umivanjem vodom u kojoj su juče, na Vrbicu, potopljeni cvetovi kako bi ukućani bili rumeni i zdravi.
Na Cvijeti se obično bere cvijeće, ali se ne unosi u kuću, već se drži u dvorištu u posudi sa vodom. Običaj je da se tog dana mladi međusobno daruju cvećem.
Nekada je bio rasprostranjen običaj da se na Cvijeti cijeli dan šeta okićen cvećem. Momci su pravili bukete i nosili ih devojkama, a svaki cvet imao je svoje značenje.
Stavlja se i vrbova grančica “za brz napredak”, ponegdje dren “za zdravlje”, a djevojke stavljaju i ljubičice.
Na ovaj dan, narod se uvijek okupljao u radosti, ali bez veselja.
U Takovu je na Cvijeti 1815. godine knez Miloš Obrenović pozvao Srbe na ustanak protiv Turaka rečima: “Evo mene, a evo vama rata sa Turcima”. Veoma mali broj porodica danas slavi krsnu slavu. Ponegdje se Cvijeti slave kao zavetina.
Danas je, drugi put od početka Velikog posta, dozvoljeno jesti ribu. Vjernici sjutra ulaze u posljednju sedmicu vaskršnjeg posta, nedjelju stradanja, smrti i vaskrsenja sina božjeg.
Praznik Cvijeti ustanovljen je još od prvih hrišćanskih vremena, a svečano se proslavlja od trećeg vijeka.