Pravoslavna Crkva drugog januara, u vrijeme velikog Božićnog posta, molitveno se sjeća Svetog Ignatija Bogonosca, kao i Svetog Danila drugog, Arhiepiskopa srpskog.
Bogonoscem nazvan je ovaj sveti muž zato što je stalno u srcu i na jeziku nosio ime Boga živoga. A još, po predanju, nazvan je on Bogonoscem i zato što je bio uzet rukama Boga vaploćenog Isusa Hrista.
Sveti Ignatije bio je učenik Svetog Jovana Bogoslova. Na episkopskom tronu Antiohijske Crkve bio je u vrijeme vladavine rimskog cara Trajana. Antiohija, prijestonica Sirije, veliki kulturni i ekonomski centar, sa dvesto hiljada stanovnika bila je, posle Rima, najveći grad imperije. Takođe, Antiohija je pored Jerusalima najvažniji grad u prvim godinama hrišćanstva.
Antiohijskom crkvom upravljao je sveti apostol Petar od 47. do 57. godine Gospodnje, potom sveti Evod do 68. godina, a od 68. do 107. godine ovim velikim hrišćanskim centrom upravljao je sveti Ignatije Bogonosac. U istoriji hrišćanstva ovaj svetitelj ostao je zabeležen kao savršen pastir i najodaniji Hristov sledbenik koji je svagda u srcu i na u usnama nosio ime Boga živoga. I to je još jedan razlog zašto je nazvan Bogonoscem. Pored velike apostolske revnosti u upravljanju Antiohijskom crkvom, ovaj sveti jerarh je, otkrovenjem Božjim, prvi uveo antifonski način pojanja u crkvi. To je u stvari značilo pojanje za dve pevnice, tako da kad pojanje na jednoj strani prestane, na drugoj počinje. Kao veliki i među hrišćanima veoma poštovani pastir, sveti Ignatije Bogonosac je za vreme vladavine cara Trajana okovan u gvožđe poslat u Rim. Sa velikom radošću sveti Ignatije je primio svoje stradanje za Hrista. Strahovao je jedino da hrišćani iz velike brige za njegov zemaljski život ne utiču na rimske sudije da mu poštede život. Zbog toga je i uputio svoje čuveno pismo braći po Hristu moleći ih da razumeju njegovu jedinu želju da strada za Hrista i napusti zemaljski život. Na putu prema Rimu sveti Ignatije je uputio poslanice crkvama u Rimu, Efesu, Magneziji, Traliji, Filadelfiji i Smirni.
Sveti sveštenomučenik Ignatije bačen je lavovima, kako je i sam želeo, 107. godine Gospodnje.