Spomen – kuća Mihaila Lalića kupljena je od mještana andrijevičkog mjesnog centra Trepča, rodnom selu Mihaila Lalića, za te potrebe zahvaljujući donacijama i izdvajanjima Vlade Crne Gore i opština Berane i Andrijevica. Spomen – kuća je zvanično otvorena i data na gazdovanje i upravljanje andrijevičkom Centru za kulturu, pišu Vijesti.
U to vrijeme došlo se do računice da je bolje kupiti jednu postojeću kuću, nedaleko od temelja rodne kuće ovog velikana, nego praviti novu. Otkup i opremanje koštali su oko četrdeset hiljada eura.
Mihailo Lalić se, međutim, od tada nalazi samo u imenu te gradske kulturne ustanove, dok je njegova kuća i danas prazna i daleko od očiju javnosti.
Profesor književnosti u penziji i poznavalac djela Mihaila Lalića Milorad Vukić ocjenjuje da je suvišno govoriti o Lalićevoj duhovnoj i kulturnoj vertikali, ali da se iz nekih razloga to polako stavlja u zaborav.
Njega čudi činjenica da Spomen-kuća nije profunkcionisala, iako se iz opštinske kase izdvajaju ogromna sredstva za potrebe andrijevičkog Centra za kulturu, koji nosi njegovo ime.
“Prošle godine je za potrebe Centra za kulturu, koji broji tridesetak zaposlenih, budžetom opredijeljeno blizu 300.000 eura. Za narednu godinu 250 hiljada. Toliko sredstava ne dobijaju ni mnogo veći centri. Mogao je dio toga novca biti usmjeren u aktiviranje ove kuće”, smatra Vukić.
Iz lokalne uprave obećavaju da će u narednom periodu preduzimati odgovarajuće mjere kako bi Spomen-kuća u Trepči profunkcionisala onako kako je to prvobitno zamišljeno. Oni su odbacili optužbe da namjerno izbjegavaju da otvore ovaj objekat.
Da će se Lalić preko Spomen-kuće vratiti u zavičaj, obećao je prošle godine u ovo vrijeme i ministar kulture Aleksandar Bogdanović, prilikom posjete Andrijevici.
“Dogovoreno je da Ministarstvo i Opština definišu projekat sanacije i uređenja objekta, kako bi kuća posvećena ovoj, za kulturu i istoriju Crne Gore važnoj ličnosti, postala mjesto okupljanja umjetnika i središte brojnih kulturnih programa”, rekao je tada Bogdanović.
Da će Spomen-kuća biti otvorena najkasnije do ljeta koje je za nama, tada je obećao i predsjednik opštine Andrijevica Srđan Mašović.
Lalića, prvog dobitnika Njegoševe nagrade, 1963. godine za roman ‘’Lelejska gora’’, laureata NIN-ove nagrade za 1973. godinu za roman ‘’Ratna sreća’’, ipak, nikako do danas da se sjete.
Minulog ljeta se navršilo 105 godina od Lalićevog rođenja. On danas ima ‘’svoju ulicu’, odnosno bulevar u Podgorici, zastupljen je u školskim programima i lektiri. Književno djelo mu je postalo poseban nastavni predmet, Poetika Mihaila Lalića, jednosemestralni, na Filološkom fakultetu u Nikšiću. Samo ga nema u zavičaju.
“Ako sam u svađi s tamošnjim ljudima, nisam s predjelima. Kad ih pogledam, promijenim raspoloženje”, znao je da kaže veliki romansijer, ilustrujući svoj odnos sa zavičajem.
Foto: Vijesti