Ponekad je u redu, pa čak i preporučljivo ponašati se kao dijete, navodi Kolektiv.me. Djeca često bolje od odraslih znaju kako da uče brzo i kako da stvaraju bolje odnose s drugima. Ovih 10 velikih lekcija možemo da naučimo upravo od njih.
1. Svaki dan je novi početak.
Nije li lijepo znati da je sjutra novi dan u kojem nijesmo napravili još ni jednu jedinu grešku? – L. M. Montgomeri.
Sjećate se onog osjećaja kako se kraj svakog školskog dana činio kao potpuni završetak i vrijeme za počinjanje nečeg novog? Ljetnji praznici činili su se pak kao cio život. Dok smo djeca, svaki dan čini nam se kao vječnost, a svaki novi dan znači nove mogućnosti za stvaranje novih prijateljstava, nove avanture, učenje novih stvari. Djeca ne prenose “teret” iz jednog dana u sljedeći. Ona uvijek počinju ispočetka.
2. Budite hrabri.
Život se skuplja ili širi proporcionalno nečijoj hrabrosti – Anais Nin.
Pjevajte naglas. Plešite kad vam se pleše. Dječiji um ne poznaje granice jer nijesu ograničena strahom od neuspijeha ili poniženja. Ona idu hrabro naprijed s nadom i istrajnošću jer i ne znaju drugačije. Djeca nisu iskusila poraz i neuspijeh. Ona raširenih ruku prihvataju život i sve ono što im pruža.
3. Smijte svaki dan.
Dan bez smjeha je potraćen dan – Čarli Čaplin.
Djeca imaju predivnu sposobnost da pronađu veselje svuda oko sebe. Pogledajte samo kakvo veselje mogu da pronađu u parku ili šoping-centru. Ona svuda vide luckastost.
4. Čuvajte lijepa prijateljstva.
U slatkoći prijateljstva neka bude smijeha i dijeljenja užitaka. Jer u rosi malih stvari srce pronalazi svoja jutra i osvježenja – Halil Džubran.
U igri s dugarima i stvaranju novih prijateljstava, djeca pronalaze istinsku sreću. Učlane se u fudbalski klub, idu na rođendanske proslave, krenu u nove škole i tamo pronalaze nove prijatelje. Djeca se čvrsto drže pravila “što više, to bolje”, a trebalo bi i odrasli, takođe.
5. Probajte nove stvari.
Čovjek ne može da otkrije nove okeane ako nema hrabrosti da izgubi pogled na obalu – Andre Žid.
Djeca se ne boje da isprobaju sport koji nikada ranije nisu igrala. Skakaće na trambolini, zaroniti u more i spustiti se niz padinu u skijama čak i ako to nikada prije nisu radila.
Kad odrastemo, počnemo da se bojimo nepoznatog. Ostajemo u udobnosti sopstvene zone komfora i rijetko iz nje izlazimo. Kada se upustimo u avanturu, ponovno se osjećamo živima i ponovno se budi naš duh.
6. Primećujte male stvari.
Uživajte u malim stvarima jer jednog dana biste mogli da se osvrnete na prošlost i da shvatite da su to bile najbolje stvari – Robert Brol.
Djeci neke jednostavne stvari koje mi odrasli uzimamo zdravo za gotovo mogu da donesu ogromnu sreću i veliko nadahnuće. Dijete će tako, na primer, s najvećim veseljem posmatrati ptičicu koja se igra i kako se na svojim malim tankim nogicama brzo kreće dok to radi.
Kad smo prestali da primjećujemo ta sićušna čuda kojima smo okruženi svakog dana? Koliko bi život mogao da nam bude ljepši kad bismo ponovno mogli da vidimo ta čuda?
7. U redu je tražiti nečiju pomoć.
Kada ste dijete, čitav vaš život zavisi od roditeljske podrške i pomoći, odnosno od pomoći odraslih. Bez nje dijete ne može da opstane. Kako odrastamo, tako počinjemo da gubimo sposobnost da prihvatamo tuđu pomoć kao nešto normalno.
To je pomalo tužno jer traženje pomoći zapravo može da nam pomogne da se osjećamo sposobnijim, a osoba od koje tražimo pomoć može zbog toga da se osjećati polaskano.
8. Ne znate sve.
S akumuliranjem formalnog obrazovanja i proticanjem vremena često imamo osjećaj da imamo odgovor na sve. Međutim, grešimo. Čovjek nikada ne bi smio da prestane da bude znatiželjan i da postavlja jednostavna pitanja, baš kao što to djeca rade.
Osim što nas znatiželja čini skromnim, ona ima bezbroj dobrobiti. Na primer, učvršćuje vašu povezanost s drugim ljudima jer provodite vreme slušajući, a poboljšava i vašu produktivnost na poslu jer uvijek želite da učite i budete još bolji.
9. Postoji cio jedan svijet koji tek treba da otkrijete.
Djeca su najznatiželjniji posmatrači svega oko sebe. Izađite u šetnju s djetetom i učinite isto s odraslom osobom i idite istom rutom. Iznenadiće vas koliko ćete drugačijih stvari primijetiti i objašnjavati kada šetate s djetetom. To je zato što s godinama postajemo nesvjesni prirode oko sebe.
10. Možete da isprobate nova iskustva i prije nego što ste potpuno spremni.
Djeca ne čekaju da nauka potvrdi da su spremna da pomjere pomoćne točkiće na biciklu – ona ih samo sklone i gledaju šta će se dogoditi. Uprkos tome što djeca kognitivno, razvojno niti fizički nisu spremna na većinu onoga što svijet može da pruži, djeca su majstori u tome da skaču u nepoznato. Ona se ne zamaraju preduslovima za isprobavanje novih aktivnosti.
Djeca prvo kažu “da”, a onda usput smišljaju šta da urade. To je strategija koju mi odrasli opsjednuti sigurnošću možemo da slijedimo. Djeca su najbolji dokaz da ne moramo uvijek da budemo potpuno spremni da bismo krenuli naprIjed.