Veliki dimnjak nekadašnje Fabrike celuloze i papira, visok preko 70 metara, kao simbol beranske poslijeratne privrede i industrijalizacije, treba da se konzervira i dobije posebnu zaštitu. To mišljenje dijele bivši radnici ove fabrike, ističući da je pogubno što se danas Berane prepoznaje po ugašenoj privredi i ruiniranim proizvodnim pogonima.
“Veliki dimnjak bivše Fabrike celuloze i papira, koji je tri decenije van funkcije, predstavljao je nekad zaštitni znak beranske privrede i radničke klase, kao i simbol industrijalizacije i sveukupnog prosperiteta čitavog kraja. To je jedna grandiozna građevina kojoj se narod i dan danas divi i pita da li je moguće da se u tim vremenima moglo nešto tako napraviti. Dok je iz toga dimnjaka izlazio fabrički dim Berane, odnosno tadašnji Ivangrad, bio je treći grad u Crnoj Gori po ekonomskoj razvijenosti. Bilo je to vrijeme kad je narod bio zadovoljan, jer smo zahvaljujući radu brojnih fabrika imali evropski standard. Nažalost, retrogradne snage su se potrudile da unište sve privredne gigante u našem gradu, a samim tim i da uguše dim koji je izlazio iz proizvodnih pogona. Zato tražimo da se pronađe mogućnost da se dimnjak o kom je riječ konzervira i trajno zaštiti kao svojevrsno svjedočanstvo o vremenu kada je u Beranama vladalo blagostanje”, naglašava biši radnik Fabrike celuloze i papira Milisav Barjaktarović.
Nakon višegodišnje izgradnje Fabrika celuloze i papira puštena je u rad 13. jula 1964. godine i predstavljala je u to doba jednu od najvećih fabrika u Crnoj Gori. Zapošljavala je oko dvije hiljade radnika i, kako se navodi u razpoloživoj dokumentaciji, bila je glavna poluga ekonomskog, urbanog, obrazovnog i kulturnog razvoja ne samo Berana, već i širih prostora u okruženju. Zatvorena je 1989. godine kao prva fabrika u Crnoj Gori nakon antibirokratske revolucije. Nakon toga kroz različite privatizacije u bivšim pogonima se pokretao određeni vid proizvodnje, da bi se 2007. godine sve mašine stavile u potpuno mirovanje. Bivši radnici podsjećaju da su određena lica godinama iz Fabrike celuloze i papira odnosila sve što se moglo unovčiti kod otkupljivača starog gvožđa.
“Određene kriminalne grupe su, pod zaštitom moćnika, uspjele da unište sve ono što su brojne generacije upornim radom na Rudešu godinama stvarale. Poslije svega bilo bi dobro zaštititi bar nadaleko prepoznati dimnjak na Rudešu kao industrijsko znamenje jednog zaista moćnog sistema”, naveli su bivši radnici.
Diskriminisani po pitanju otpremnina
Beranski radnici, koji su bez posla ostali prilikom gašenja fabrika na Rudešu, tvrde da su grubo oštećeni i prilikom isplate otpremnina.
Svih ovih godina prema bivšim beranskim radnicima primjenjivan je diskriminatorski odnos u odnosu na one uz Podgorice, Nikšića i primorskih gradova. Tamo su radnici dobijali i po 20.000 eura otpremnine dok smo mi u Beranama, i to poslije brojnih peripetija, dobili svega po 1.920 eura. Sve se to dešavalo iako smo mi uporno tražili da nam se otpremnina isplati po godini radnog staža i da se izjednačimo sa radnicima KAP-a i drugim privelegovanim preduzećima. Ipak smo svrstani u građane drugog reda tvrde bivši radnici.
Izvor :Dan