Dohvatih naranču sa stola,
i najedanput u svijesti mi sinu: sada je zima,
neprijazna, duga,
a ja u ruci držim komad juga.
I zlati mi se naranča u ruci.
Sačuvala je malo južnog sunca na svojoj kori,
i smije se, i miriše, i gori.
Dobriša Cesarić – “Naranča”