Dušan Vuković, mladi fudbaler iz Berana, napravio je značajan korak u svojoj karijeri prelaskom u bugarski klub Hebar.
Iako se suočava sa mnogim izazovima, njegova posvećenost i trud brzo su dali rezultate. U ovom intervjuu, Dušan govori o svom transferu, prilagođavanju novom okruženju, i ambicijama koje ga pokreću.
Čestitamo na prelasku u Hebar! Kako ste doživjeli ovaj transfer i šta za Vas znači igranje u inostranstvu?
Hvala na čestitkama! Ovaj transfer mi je mnogo značio, posebno jer je došao nakon povrede i duže pauze. Bilo je to priznanje za sav trud i rad koji sam uložio, ali i potvrda da kvalitet uvijek pronađe svoje mjesto.
Kako su Vas prihvatili saigrači i stručni štab?
Od prvog dana sam naišao na odličan prijem. Saigrači i stručni štab su se potrudili da mi olakšaju prilagođavanje, čak su koristili i moj jezik na terenu kako bih se osjećao kao dio tima. Iako mi je ovo prvi angažman van Crne Gore, osjećao sam se kao kod kuće.
Po čemu se bugarska liga razlikuje od crnogorske? Bugarska liga je mnogo intenzivnija – igra je brža, kvalitetnija, i nema prostora za odmor. Sve je usmjereno na brzu reakciju i donošenje odluka u trenutku.
Koji je bio najizazovniji trenutak od dolaska u Hebar?
Definitivno utakmica protiv Levskog u Sofiji. Na tribinama je bilo preko 10.000 navijača, što je za mene bilo nevjerovatno iskustvo i veliki izazov.
Već sa 15 godina igrali ste za prvoligaša i bili proglašeni za Nadu Berana. Kako se sjećate tog perioda?
To je bio poseban trenutak za mene. Igrati za prvoligaša sa 15 godina je velika stvar, a to priznanje mi je dalo dodatnu motivaciju da nastavim dalje.
Koji trenutak smatrate prekretnicom u svojoj karijeri?
Sigurno prelazak u Hebar. To je otvorilo nove granice i omogućilo mi da radim na višem profesionalnom nivou.
Koji su Vaši ciljevi u Hebaru ove sezone?
Prvenstveno želim ostati zdrav i dati sve od sebe za tim. Naš zajednički cilj je i moj lični, jer u fudbalu uspjeh dolazi kroz timsku igru.
Imate li ambiciju da zaigrate u jačim ligama?
Naravno, uvijek razmišljam o napretku. Ali trenutno sam fokusiran na uspjeh Hebara – korak po korak.
Ko Vam je najveća podrška? Da li imate fudbalske uzore?
Najveća podrška mi je porodica. Uzore nemam jednog, ali od svakog igrača pokušavam da uzmem ono najbolje.
Šta Vas motiviše da se svakodnevno trudite?
Volim ovo što radim, a sav trud koji sam do sada uložio se isplatio. To je najbolja motivacija da nastavim dalje.
Kako izgleda Vaš svakodnevni život u Bugarskoj?
Većinu dana provodim u klupskom kampu, gdje se trenira četiri do šest sati. Slobodno vrijeme koristim za odmor i oporavak, a ponekad i za šetnju ili slobodne aktivnosti.
Na koji način rad u inostranstvu doprinosi Vašem razvoju?
Rad u profesionalnom okruženju pomaže mi da napredujem, ne samo kao igrač, već i kao osoba. Samostalnost u novoj zemlji jača karakter i priprema za buduće izazove.
Šta smatrate ključnim za uspjeh u fudbalu?
Talenat je važan, ali rad, posvećenost, strpljenje i istrajnost su ključni. Bez njih se teško može ostvariti uspjeh.