U 26. nedjelju po Duhovima, na praznik Svetog proroka Avakuma, Svetog cara Uroša i Prepodobnog Joanikija Devičkog, 15. decembra 2019, Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije služio je sa sveštenstvom Svetu Arhijerejsku Liturgiju, u manastiru Đurđevi Stupovi, saopšteno je iz Eparhije Budimljansko -nikšićke.
Prije svete službe, Preosvećeni Episkop je u čin ipođakona rukoproizveo Ognjena Femića, diplomiranog teologa, iz Ravne Rijeke u Bijelom Polju.
Nakon čitanja svetog Jevanđelja, riječima liturgijske pouke sabrani vjerni narod, poučio je protosinđel Evstatije (Dragojević), sabrat manastira Đurđevi Stupovi.
Tumačeći priču iz svetog Jevanđelja o bogatašu koji je mnogo dobra stekao, a koja je htio sabrati i sačuvati za svoju dušu na mnogo godina, otac Evstatije je kazao da je „grijeh“ ovog čovjeka u njegovom stavu prema bogatstvu, prema dobru koje je dobio od Boga.
„Umjesto sad kad ima mnogo dobara uda čini dobra djela prema ljudima koji ga okružuju i kojima je potrebno, on kaže: Dobra koja od Boga dobijam zadržaću za sebe, da ih osiguram od ostalih, da uživam u njima. Govori duši svojoj da ima mnoga dobra za mnogo godina da jede, pije, uživa i da se veseli. Njegova „krivica“ je u stavu, koji ima prema dobru koje dobija od Darodavca svih dobara, Oca našeg nebeskog Boga“, rekao je o. Evstatije.
Dodao je da bogataš svoju dušu hoće da nahrani prolaznim stvarima, onim što danas jeste, a sjutra već nije. Hoće da pšenicom, kukuruzom i vinom zadovolji unutrašnje, duhovne potrebe, a u njemu nema mjesta za ljude potrebite, koji ga okuružuju.
„Hristos ovom pričom ne želi da kritikuje bogatstvo, jer, niti bogati ljudi, sami po sebi, propadaju, niti se, sami po sebi, siromašni ljudi spasavaju, nego nas spasava naš odnos prema stanju u kome se nalazimo. Tumačeći ovu jevanđeljsku priču Sveti otac Kliment Aleksandrijski nije postavio pitanje da li se bogataši spasavaju, nego koji se bogataši spasavaju. Spasavaju se oni koji su sposobni da svoje imanje podijele sa drugima“.
„Svi mi, braćo i sestre, uživamo u obilju božanskih darova, božanske milosti i u prilici smo da sa drugima podijelimo, makar, lijepu riječ, da saosjećamo sa onima koji pate, a kojih je mnogo u našem okruženju. To je pouka današnjeg jevanđelja, da budemo spremni da ono što imamo podijelimo. Nećemo se spasiti zbog toga što imamo malo ili mnogo, nego se možemo spasiti ili propadnuti ako naš stav ne bude ispravan, ako u centru našeg života nije Bog, nego ono što posjedujemo“, poručio je protosinđel Evstatije.
O današnjem velikom prazniku, kojim naša Sveta Crkva molitveno proslavlja velike srpske Božje ugodnike Svetog cara Uroša i Prepodobnog Joanikija Devičkog, arhipastirskom besjedom obratio se Vladika budimljansko-nikšićki G. Joanikije.
Kazao je da je Svetog cara Uroša naš narod nazivao Urošem Nejakim, što se pogrešno shvata zbog asocijacije kako je on bio nejaki vladar. Njegov otac, car Dušan je bio silni, a on, car Uroš nejaki.
„Kako god to bilo istorijski, on se pred Bogom uzvisio svojim smirenjem. Kada se raspadalo veliko, slavno i silno carstvo Nemanjića, on je bio taj koji je, još uvijek, držao presto srpskih kraljeva i careva, ali ga nije mogao sačuvati, jer su bile takve istorijske prilike, već su Turci nadirali. Grci nas optužuju da smo im htjeli uzeti carstvo, a mi njih da su oni, iznajmljujući Turke kao najamničku vojsku, doveli Turke na Balkan, ali smo zajedno pokusali posledice tih međusobnih optužbi. Ipak, mi smo sa Grcima braća, kroz cijelu istoriju smo imali dinamične odnose, najčešće dobre, a bilo je i vrlo velikih nesporazuma“.
„Car Uroš se vezivao za Carstvo nebesko i glavni akcenat stavljao na vjeru i na svetinju, zajedno sa svojom majkom Jelenom, koja se pred kraj života zamonašila sa imenom Evgenija. I ona se pominje kao sveta, njena ruka nalazi se u manastiru Savini“, besjedio je Vladika.
Zajedno sa Svetim carom Urošem danas se slavi i veliki Božji ugodnik Prepodobni i bogonosni Otac naš Joanikije Devički. Narod iz ovih krajeva od Polimlja išao je, često, u manastir Devič, a iz drugih krajeva na slavu Manastira.
„Sabiraju se kod njegovih Svetih moštiju mnogi da sebi i svojoj duši traže iscjeljenja i snage. Velika je svetinja manastir Devič, mnogo je stradala, ali je blagoslov Svetog Joanikija Devičkog vaskrsava i, opet, je vaskrsnula poslije onog stradanja 2004. godine. Neka bude srećan današnji praznik. Imamo dio Svetih moštiju cara Uroša, ovdje, u ovom kivotiću. Kada smo iz Srema donijeli djeliće česnih moštiju Svetog cara Uroša, pošto su, nekada, počivale u manastiru Šudikovi, one su ovdje protočile Sveto miro. Očevidac sam toga“, naveo je Preosvećeni Episkop Joanikije.
Vladika je pozvao narod cijele Crne Gore da se u subotu 21. decembra, saberu u Nikšiću uz mošti Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca.
„Sveti Vasilije, koji je bio Mitropolit grada Nikšića i šire okoline, povremeno, kada su teškoće u njegovom narodu, pohodio je svoj narod svojim Svetim moštima. Bilo je toga i ranije, a posebno se sjećamo njegovog odlaska za njegovo rodno Trebinje i Mrkonjić. To je utvrdilo Hercegovinu i zaliječilo njene rane poslije onog nesrećnog rata“.
„I mi danas imamo rane, imamo rane ne od druge vjere, ne od drugog naroda, nego od naših ljudi, koji nam pripremaju zakon kojim žele da ponize našu svetu vjeru. Sjutra veče će biti dijaloška tribina u Beranama u Centru za kulturu. Dolaze naši pravnici, oni su do kraja, na nivou struke i prava, završili priču o zakonu, pobili sve njihove argumente. Nemaju šta da odgovore, ali sada idu golom silom vlasti. Mi se ne borimo protiv vlasti, nego se borimo protiv nepravde i dužni smo da se, uvijek, borimo protiv nepravde“, istakao je Njegovo Preosveštenstvo.
Poručio je da vjera treba da je slobodna, a sloboda vjere, po riječima Preosvećenog Vladike Joanikija, izražava se, ne samo kad je sve dobro i lijepo, nego i kada su teška vremena, kada su teške klevete.
„Mi moramo biti slobodni da to kažemo. Ne borimo se ni ognjem, ni mačem, nego se borimo riječju, pravdom, istinom. To je naše oružje. Naše najveće oružje kada imamo nesporazume sa braćom je trpljenje i molitva da se svi urazume. Ne želimo mi, ne dao Bog, da produbljujemo već postojeće raskole među braćom, niti da se uključujemo u bilo kakvu stranačku politiku, ali želimo da sačuvamo naš obraz i ne smijemo da dopustimo da se naša vjera ponižava i gazi. Od koga, draga braćo? Od naših, ali odrođenih. Sa tugom ove riječi govorim“.
„To su naša braća i mi ih, uvijek, pozivamo na dijalog, ali, bježali su, ja sam toga svjedok, od sile argumenata, od nauke i struke, a vukli nas na teren politike. Ne možemo da dozvolimo da naše pravo ne bude pravo, nego da bude politika. Mi samo štitimo svoja prava i dužni smo da ih štitimo. Neka se zna i to, mi smo kao ljudi slabi i nejaki, ali kada smo sa Bogom, sa našim svecima i oko kivota naših svetaca, mi smo jaki. Jaki smo duhom, ljubavlju, istinom i pravdom. To je naša snaga“, zaključio je na kraju besjede Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije.
Sabrani, koji poste Božićni post, a koji se pokajanjem, molitvom i ispoviješću pripremaju za praznik Rođenja Gospoda Isusa Hrista, pristupili su Svetom Pričešću.