Helena Nedović rođena je 24. januara 2004. godine u Bijelom Polju. Završila je Osnovnu školu “Braća Ribar” u Zatonu gdje je bila nosilac diplome Luča i đak generacije. Pored školskih aktivnosti, pristizale su nagrade i sa brojnih takmičenja. Helena je maturant Srednje Medicinske škole “Dr Branko Zogović”, a sve četiri godine svog dosadašnjeg školovanja u Beranama provela je u Domu učenika i studenata, gdje je ovogodišnja predsjednica Domske zajednice i član UO.
Izdala je i svoju prvu zbirku poezije koja nosi naslov “Tvoj dio mene”, pa smo poželjeli da joj postavimo par pitanja.
Otkud ljubav prema poeziji?
Ljubav prema poeziji javila se još u osnovnoj školi, kada sam otkrila da sve svoje unutrašnje nemire mogu prenijeti na papir i prepustiti istom da se sa njima bori umjesto mene. Poezija je moj način iskazivanja svega onoga što osjećam.
Kada si odlucila da svoje stihove objaviš?
Nikada nisam voljela da svoje stihove eksponiram i uvijek sam ih sebično čuvala samo za svoje oči, međutim, spletom okolnosti se sve to promijenilo. Nakon iskustva koje me je navelo na pisanje pjesama od koga se veliki broj kasnije našao u zbirci, odlučila sam da ih svijetu ipak predstavim jer smatram da su vrijedne toga.
Mozeš li nam reci nesto o svojoj zbirci pjesama “Tvoj dio mene”?
Moja prva zbirka pjesama pod nazivom “Tvoj dio mene” u sebi nosi 50 pjesama koje zajedno čine jednu cjelinu, ili takoreći jednu ljubavnu priču. Cijela zbirka je protkana motivom ljubavi i uvjerenjem da ona prva, prava ljubav nikada ne napusti naše kosti i da ostane u onom praznom dijelu grudnog koša jer je vremenom postala dio nas. Ne sumnjam da će se čitaoci pronaći u većini pjesama, jer smo svi mi jednom u životu iskusili takvu ljubav, onu koja sruši sve mostove između srca i razuma i koja, i nakon što doživi svoj lom, ostane zapečaćena u nama.
Ko ti je pružio podršku za objavljivanje ove zbirke?
Podršku za objavljivanje zbirke pružili su mi prije svega roditelji koji su uvijek cijenili moj talenat. Naravno, veliku podršku sam dobila i od prijatelja, i smatram da bez njihove podrške i oslonca nikada ne bih uspjela sve ovo.
Kako su ljudi oko tebe reagovali na tvoje stihove?
Prema riječima ljudi koji su pročitali stihove, među kojima su se našli čak i neki književnici i pjesnici, oni nisu očekivali, kako kažu, tako zreo način pisanja od osobe u mojim godinama. Moram priznati da se većini dopala zbirka u cjelini.
Šta planiraš da upišeš nakon srednje škole?
Nakon srednje Medicinske škole “Dr Branko Zogović” planiram da nastavim sa medicinom i upišem Medicinski fakultet.
Gdje sebe vidiš za 10 godina?
Kako ne volim planirati mnogo unaprijed već ostaviljam stvari da teku spontano i svojim tokom, tako i ne bih imala adekvatan odgovor na ovo pitanje, ali, nadam se da ću za deset godina biti uspješna pjesnikinja i još uspješnija doktorka.
Da li imas jos neki hobi pored pisanja?
Pored pisanja nemam neki drugi hobi, mada se nisam još uvijek oprobala u drugim poljima zbog pokušaja usavršavanja svog načina pisanja. Možda se u budućnosti oprobam i u drugim poljima i pronađem još neki hobi.
Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?
Svoje slobodno vrijeme uglavnom provodim sa prijateljima, daleko od školskih i svih ostalih obaveza. Slobodno vrijeme volim provoditi i sama, tada obično slušam muziku prema kojoj gajim ogromnu ljubav ili odem u šetnju.
Koja je tvoja poruka za mlade ljude?
Svi mi imamo neki talenat koji nas izdvaja od ostalih, međutim, isti nije dovoljan ukoliko se ne radi na njemu. Mladim ljudima bih poručila da pokušaju da pronađu nešto u čemu su dobri i taj talenat njeguju jer će na taj način sigurno pronaći put do ostvarenja svojih snova.