“Ja sam sanjar. Moram da sanjam i posegnem za zvijezdama. Ukoliko promašim zvijezde, onda makar uzmem pregršt oblaka”. Ovo je citat jednog od najuspješnijih boksera na svijetu, Tajsona, ali i uzora našeg mladog sugrađanina koji sigurnim korakom ostvaruje svoje snove.
Remzo Iković je prvak države, najbolji bokser u klasi seniora i najuspješniji sportista Berana. Trenutno se priprema za svoj prvi profesionalni meč i ima ogromnu podršku svoje porodice, prijatelja i ljubitelja boksa.
Ekipa portala Mladi Berana je razgovarala sa ovim izuzetnim mladim sportistom.
Kako si počeo da treniraš boks?
Još od malena, svakog dana poslije škole bih odlazio sa drugarima u obližnji sportski centar, tu je bilo dosta mladih ljudi koji su trenirali razne sportove, od rukometa, pa sve do boksa, koji je mene najviše privukao. Jednog dana sam odlučio da se zadržim na bokserskom treningu i naučim osnovne pokrete. Za vrijeme tog treninga, trener je primjetio da imam dobar “rad nogu” i da imam potencijala za bavljenje tim sportom. Nastavio sam da dolazim na treninge redovno, što je pozitivno uticalo i na moje ocjene u školi. Uticalo je i to što su moji stričevi bili bokseri, pa sam već imao predstave kakav je to sport.
U kakvim uslovima si trenirao?
Sportski centar u kom sam napravio svoje prve bokserske korake imao je malu salu koju smo koristili samo mi bokseri, ali je bilo dovoljno za sve naše potrebe jer smo imali sve potrebne sportske rekvizite. Najviše mi je odgovaralo to što je blizu staza za trčanje gdje smo svakodnevno obavljali jutarnji trening koji pripada kondicionom dijelu priprema za meč, osim toga odrađivali smo i treninge snage i izdržljivosti koji obuhvataju udaranje u džak, sparing, sklekove i ostale vježbe.
Na koju nagradu ili priznanje si ponosan?
Jedna od meni najdražih nagrada dodjeljena mi je 2016. godine, kada sam proglašen za najboljeg boksera Crne Gore u klasi seniora, što je tada uticalo na moje samopouzdanje i stimulisalo me da nastavim da treniram jako za sledeće mečeve koji su me čekali u narednom periodu. Pored ove nagrade, želio bih da izdvojim još jednu, koja mi je podjednako draga, a to je nagrada za najuspješnijeg sportistu Berana, što pokazuje da je ta godina za mene bila veoma uspješna.
Postoji li neki turnir koji bi izdvojio ili protivnik koji je bio velika prepreka do pobjede?
Postoji turnir koji bih izdvojio jer je po kvalitetu boraca i organizaciji revije bio na samom vrhu što se tiče bokserskih revija uopšteno, a to je “Belgrade Winner” na kom su nastupile najjače reprezentacije sa raznih krajeva svijeta, a ja sam bio izabran da branim zastavu Crne Gore na tom turniru. Protivnik koji je za mene bio jedna velika prepreka je reprezentativac Mađarske koji je nastupio na tom istom turniru, a koji je takođe bio aktuelni prvak Evrope. Imao sam priliku da se borim protiv njega i poslije tri teške runde sam ga porazio. Taj meč mi je u karijeri bio jedan od najtežih, a iskustvo koje sam stekao u toj borbi mi je dosta pomoglo u daljoj karijeri.
Na koji način usklađuješ društveni život i treninge?
Iako većinu dana provodim na treninzima, trudim se da ostatak vremena posvetim porodici i društvenom životu. Kao vrhunski sportista, odričem se nekih navika koje drugi mladi ljudi imaju, ali to mi ne predstavlja prepreku za moj uspjeh u ovom sportu.
Imaš li uzore u ovom sportu?
Kao i mnogim mladim bokserima, moj uzor u ovom sportu je Majk Tajson, čovjek koji je sa 20 godina bio svjetski prvak u teškoj kategoriji. Osim tog nekog prepoznatljivog, napadačkog stila, kod njega mi se sviđa to što je tokom svoje karijere bio mnogo disciplinovan sportista koji je trenirao i po nevjerovatnih 10 sati dnevno. Što se tiče mog stila za borbu, mislim da je mnogo sličan Tajsonovom i to je jedan od razloga zašto prije svakog svog meča gledam njegove stare mečeve da bih poboljšao koncentraciju.
Ko ti je najveća podrška?
Osim moje porodice koja mi je najveća podrška od prvog dana i u svakoj odluci, kako u karijeri-tako i mimo nje, podršku dobijam i od drugara koji redovno dolaze na turnire na kojima nastupam da bi me podržali i navijali za mene, što mi u tim momentima puno znači i zbog čega sam im beskrajno zahvalan.
Najdraža pobjeda?
Ponosan sam na sve svoje pobjede jer nijedna nije bila laka, ali ako već moram da izdvojim neku, onda neka to bude pobjeda u finalu na prošlogodišnjem prvenstvu države kada sam i uprkos tome što sam imao povredu arkade i kasnije četiri konca na njoj, uspio da pobjedim protivnika i još jednom postanem prvak države. Za svakog boksera je ubjedljivo najbolji osjećaj na svijetu onda kad mu se ruka nađe u vazduhu poslije borbe, prilikom proglašenja protivnika, to je nešto prosto neopisivo.
Planovi za naredni period?
Što se tiče daljih planova u karijeri, na kalendaru je tradicionalna međunarodna bokserska revija “Beranska Rukavica” koja će se održati 23. juna u našem gradu i obradovati sve ljubitelje plemenite vještine, a provjereno znam da ih je mnogo. Nedugo poslije toga bi trebalo da odboksujem svoj prvi profesionalni meč za koji se naporno spremam i nadam se najboljem.
Poruka za mlade koji će pročitati tvoj intervju?
Želio bih da poručim svima, a posebno mladima da bavljenje bilo kojim sportom nikada nije greška, posebno u današnjem društvu. Nekima će to pomoći da dovedu liniju ili fizički izgled do savršenstva, a nekima da potroše višak energije ili se čak i profesionalno posvete nekom sportu. Bilo da je to fudbal, košarka, rukomet, tenis ili neki borilački sport, oprobajte se u tome, zašto da ne? Siguran sam da mnogo njih sanja da su uspješni u nekom sportu ili su talentovani za sport, ali talenat bez rada ne može da uspije, zato hoću svima da poručim da se bave sportom, isplatiće se. Snovi se ostvaruju, budite sigurni u to!
Ekipa portala Mladi Berana se zahvaljuje Remzu na izdvojenom vremenu uz želju da ga zaobiđu povrede i da njegova ruka bude u vazduhu nakon svakog meča.