Mnogo toga je promijenila pandemija koronavirusa. Izolacija, karantin, odvojenost od voljenih, život u četiri zida, prilagođavanje. Iščekivanje kada će ovo sve konačno da prođe. Isidora Minić je prešla put od izolacije u Italiji do sadašnjeg karantina u Podgorici, piše CdM.
Koronavirus se pojavio, promijenio živote svih nas. I Isidorin je nije lako, jasna je. Ali, organizovala je svoj život koji u zatvorenom traje više od 20 dana. Uči, trenira, zadaje sebi što više obaveza, jer tako je lakše prebroditi dan.
Kako sve to preživljava, kako dan izgleda u četiri zida, Isidora je ispričala za portal CdM.
“Zbog pohađanja magistarskih studija Molekularne Biologije i Genetike na Univerzitetu Sapienza, bila sam u Rimu od početka pojave koronavirusa. Nakon 12 dana provedenih u kućnoj izolaciji, kad je djelovalo da ne postoji mogućnost povratka kući do daljnjeg, dobili smo informaciju od crnogorske Ambasade u Rimu da će Vlada Crne Gore oraganizovati let za povratak kući. Osjećaj da ćemo konačno biti u svojoj zemlji je zaista neprocjenjiv. Predstavnici Ambasade, na čelu sa ambasadorkom ,su na dan polaska došli na aerodrom kako bi nas ispratili i poželjeli srećan povratak u Crnu Goru”, priča Isidora.
Dolazi u Podgoricu. Po slijetanju u Podgoricu 20. marta, u avionu su čekali oko pola sata, kako bi svi koferi bili dezinfikovani.
“Zatim smo jedno po jedno izlazili iz aviona, dok su nam na ulazu u autobus zdravstveni radnici mjerili tempereaturu i tražili osnovne podatke”, kaže sagovornica CdM-a.
Karantin u kome se trenutno nalazi je Studentski dom.
Šta je dočekalo kad je stigla?
“Ispred zgrade nas je dočekala Vojska Crne Gore, kao i doktori. Mogli smo da biramo da li ćemo biti sami u sobi ili sa nekim. U ovom drugom slučaju je predloženo da u sobama budu isključivo osobe koje su do tada provodile vrijeme zajedno (porodice ili cimeri). Svaka soba ima zasebno kupatilo i pristup internetu. Nakon što smo raspoređeni po sobama, dobili smo neke stvari za ličnu higijenu kao što su pasta za zube, četkica, sapun, toalet papir itd. Na stolu nas je dočekao papir sa sa pravilima boravka u karantinskom objektu”, dodaje Isidora.
Živi, naglašava, pod stogim pravilima koja se moraju poštovati u svakom momentu. Izlasci iz soba su strogo zabranjeni, a otvaranje vrata je dozvoljeno isključivo kad uzimaju hranu ili kad imaju posjetu vojnika i doktora.
“U početku je bilo moguće dostavljanje osnovnih stvari i hrane od strane porodice, ali je to nažalost ukinuto nakon par dana. Naime, zbog povećanog broja zaraženih koronavirusom širom Crne Gore, donijeta je odluka da se sve dostave zabrane, kako zbog nas tako i zbog osoblja u karantinu. Naravno, šta god nam je potrebno možemo tražiti slanjem SMS poruke na određene brojeve telefona. Svi hodnici su pod video nadzorom, tako da osoblje ima uvid u sva dešavanja. Nije dozvoljeno imati bilo kakvu interakciju sa ostalim ljudima, niti razmjenjivati stvari. Bilo kakvo kršenje pravila nosi sa sobom posljedicu produžetka karantina od još 14 dana. Za samoinicijativno napuštanje karantina, prije predviđenog roka, je određena zatvorska kazna od nekoliko godina”, napominje ona.
Vojska Crne Gore obezbjeđuje karantin, pa prilaz zgradi nije moguć u širokom krugu.
Isidora priča kako svakih par dana dolaze vatrogaci koji vrše dezinfekciju kako spolja, tako i unutra. Posjete ljekara koji vrše osnovni pregled, dodaje, nisu česte, ali bilo kakav zdravstveni problem mogu prijaviti zvanjem ili slanjem poruke.
Obroke dobijaju tri puta dnevno tako što ih osoblje ostavi na stolici koja se nalazi ispred vrata.
Hrana je raznovrsna, počev od peciva, sendviča, kuvanih jela, mesa itd.
“Uz obroke takođe dobijemo salatu, voće i kolače. Ukoliko neko ima posebnu ishranu, bilo da je alergičan na neke namirnice ili posti, ti podaci su uzeti na početku i oni dobijaju posebnu hranu. Ne mogu reći da je boravak u karantinu lak, jer smo u potpunosti izolovani. Što se konkretno mog primjera tiče, više od 20 dana nisam izašla iz kuće, počev od karantina u Italiji, pa sve do sad. Ipak moram priznati da mi lakše pada vrijeme provedeno ovdje, jer je nivo stresa značajno manji nego kad boravite u drugoj državi koja je epicentar korona virusa u Evropi. Trudim se da svakog dana sebi zadam što više obaveze, kako bi mi vrijeme brže prolazilo”, objašnjava Isidora.
Pozivi sa porodicom i prijateljima su nezaobilazni svakog dana.
“Sapienza univerzitet je odmah po uvođenju vandrednog stanja u Italiji organizovao online predavanja, tako da sam obavezna da ih pratim. S obzirom na to da sam fitnes instruktor, jako mi je bitno da ostanem u formi, pa izdvojim minimum sat vremena dnevno za fizičku aktivnost, što mi najviše pomaže da se nosim sa ovom situacijom. Moram priznati da je većina nas prije dolaska očekivala znatno opušteniju situaciju, ali smo svjesni da je ovo za dobrobit nas i naših familija. Na nama, ali i na vama je da se pridržavamo svih preventivnih mjera koje je izrekla Vlada Crne Gore, kako bismo zaštili sebe i ostale. Ne smijemo dozvoliti da dođemo ni u sličnu situaciju kao Italija ili neke druge Evropske zemlje pogođene virusom. Ostanimo doma”, poručuje Isidora u razgovoru za CdM.