Ivona Đukić, osnovnu i srednju školu Gimnaziju ,,Panto Mališić” završila je u Beranama, a osnovne i specijalističke studije na Fakultetu političkih nauka u Podgorici sa prosjekom 9,00. Uskoro je očekuje odbrana magistarskog rada takođe na ovom fakultetu.
Od malih nogu učestvovala je u različitim aktivnostima i pokazivala interesovanja za iste, pa se tako često nalazila u ulozi voditelja dječijih programa i priredbi, dugo godina se bavila modernim plesom i tako i postala balkanski prvak u plesu u nekoliko kategorija. Takođe, bavi se folklorom od četvrte godine a i dalje uživa u tome. Pored toga aktivno je trenirala atletiku devet godina, i osvojila nekoliko medalja. Njena glavna disciplina je bila 100m i 100m prepone.
Za naš portal govori o ljubavi prema slikanju, inspiraciji, planovima…
Otkud ljubav prema slikanju?
Što se slikanja tiče, tu ljubav takođe gajim od malena. Oduvijek sam voljela jarke boje i crtanje. Često su još u osnovnoj školi izlagali moje radove, i izlazili su u okviru ,,Školarke” – dječijih novina. Nakon toga sam imala priliku da za koncerte svog plesnog kluba radim scenu i tu pokažem svoj talenat. Dok, malo ozbiljnije sam krenula da se bavim slikanjem kada mi je tata kupio ugalj. Slike generalno uglavnom radim ugljenom jer ne moram mnogo voditi računa o preciznosti prilikom povlačenja linija.
Da li je sve talenat ili ima još drugih „uticaja“?
Da, samo se talentom vodim jer ne poznajem nikakva pravila niti sam pohađala časove slikanja. Radim isključivo po osjećaju i onako kako ja mislim da treba.
Koje tehnike voliš i koje tehnike najviše koristiš u svom radu?
Trenutno sam ostavila po strani slike, i počela sam da se bavim oslikavanjem porcelana odnosno šolja i tanjirića. Za tu tehniku je potrebno dosta strpljenja ali kada voliš to što radiš onda ništa ne pada teško. U tome se trenutno pronalazim, a reakcije ljudi su zaista i više nego dobre. Iskoristila bih ovu priliku da kažem da čitaoci zaprate moju stranicu na instagramu – @happy___arts i na taj način pogledaju moje radove na porcelanu.
Da li imaš uzora?
Naravno da imam uzora, od domaćih mi je neprevaziđen Uroš Tošković, dok bih sa druge strane naročito izdvojila legendarnog Picassa, jer dijelimo istu ljubav prema jarkim bojama.
Gdje nalaziš inspiraciju?
Što se tiče inspiracije ona nailazi spontano, uglavnom zavisno od raspoloženja. Ono što mogu reći jeste da me pokreću emocije.
Da li si imala neke izložbe?
Imala sam izložbu na Fakultetu političkih nauka u Podgorici koja je bila humanitarnog karaktera, i sakupljeni novac sa izložbe je išao za pomoć Narodnoj kuhinji. Na to sam jako ponosna.
A da li si osvajala neke nagrade?
Što se tiče nagrada, nikada nisam ni učestvovala u programima takmičarskog karaktera, ali osmijeh, oduševljenje i pohvale su ono što svakodnevno dobijem.
Student si Politikologije? Kakva je veza između slikarstva i tvojih studija?
Ono što bih posebno istakla kao vezu između svojih studija i slikanja jeste želja da zadržim djevojčicu u sebi, izvan okrutnosti i svega što svijet odraslih donosi. Jedino slikarsko platno osluškuje moje tišine i nemire i pretvara ih u mir. Kao da mi ono daje smjernice za dalje. Jer, Fakultet političkih nauka sam izabrala zato što se želim boriti protiv okrutnosti, samovolje, diskriminacije, odnosno boriti se odlučno za prava manjinskih grupa. Živjeti u zemlji blagostanja je cilj, a to je ono što svako dijete i djevojčica želi.
Da li imaš hobija?
Kao hobi, pored slikanja izdvajam moderni ples i folklor, zatim putovanja, druženje i mnogo smijeha.
Koja su neka tvoja druga interesovanja?
Moja dalja interesovanja idu u smjeru da pronađem sklad između posla i porodice, da budem uspješna i svom poslu i struci, da razvijam talenat koji imam i da obiđem i posjetim što više zemalja jer je to ono što me istinski ispunjava.
Kako uskljađuješ obaveze?
Smatram da je dobra organizacija ključ uspjeha. Bilo je trenutaka kada sam pomislila da je previše obaveza i da neću sve uspjeti ali sam se izborila. Mislim da je najbitnije da uvijek imamo cilj i stremimo ka tome, jer kad znamo šta želimo onda će nam sve lakše ići.
Tvoji planovi?
Moji planovi za budućnost su prvenstveno da magistriram, zatim da se zaposlim gdje bih kao želju izdvojila Ministarstvo kulture i Ministarstvo odbrane. Da ostvarim uticaj na društvo i da se moj glas čuje, i da pomognem u smanjenju diskriminacije. A onda i da doktoriram kao krajnji cilj, i nadam se da ću u tome uspjeti.
Poruka mladima?
Mladim ljudima bih poručila da se odlučno i hrabro bore za svoja prava i svoje mjesto u društvu, ali i da sačuvaju dijete u sebi. Da ne budu sebični već da se bore za opšte dobro. Da budu radoznali i da vole, da gaje ljubav prema domovini i nikada ne zaborave ko su i odakle su. Da razvijaju slobodu duha i govora, i da najzad budu ono što zapravo i jesu – mladi, i da uživaju i svim čarima mladosti.
