Tek završena polusezona Zorana Akovića na golu Zete je jedinstvena fudbalska priča, ne samo u crnogorskim okvirima, već sasvim sigurno u regionalnim, evropskim. Zvuči možda pretenciozno s obzirom na rejting Telekom 1. CFL, ali rijetko ćete čuti daje neko za pet mjeseci imao toliko problema sa povredama, a na kraju ponio epitet najboljeg u određenom segmentu, piše CDM.
Medicinski karton trideset trogodišnjeg Beranca na “Trešnjici” je počeo da se popunjava od prvog dana.
“Od starta su krenuli pehovi. Na prvom treningu sam slomio palac u sudaru sa kapitenom Goranom Milojkom. Bilo je to dan prije utakmice sa MOL Fehervarom u kvalifikacijama za Ligu Evrope i morao sam da branim sa povrijeđenim prstom iako je trebalo da nosim gips, jer u tom trenutku zbog mladosti mojih kolega nijesmo imali baš adekvatnu zamjenu” počeo je rekapitulaciju Aković. “Potom sam vadio gnoj iz lakta, a kasnije imao problem sa leđima, tačnije diskusom i igrao uprkos svemu. I na kraju, istegao sam ligamente, zamalo je sve bilo pokidano. Ali i to je prošlo, i to sam izdržao. Zadovoljan sam kako sam branio, mogu reći na iskustvo. Mislim da mogu još koju godinu da dam fudbalu”.
Ovakav istorijat povreda za manje od pola godine jeste nesvakidašnji, ali dosadašnji boravak Akovića u Zeti toliko zanimljivim čine i brojke uprkos svim pehovima čuvara mreže, “vukovi” su poslije 19 prvenstvenih kola ekipa sa najmanje primljenih pogodaka svega 14, od čega je jednom savladan Danilo Raičević.
“Prija sve to, ali nije samo moja zasluga. Bez saigrača ništa od toga ne bi bilo moguće. Svi su zaslužni, počev od napadača do mene. Imponuje mi i drago mi je što smo primili samo 14 golova u prvenstvu, a 13 u 20 utakmica u kojima sam ja branio u oba takmičenja (dvije u Kupu, prim, aut), što je veliki uspjeh”, kazao je Aković.
Bivši član Berana, Bara, mađarskogvKečkemeta, Jedinstva, Čelika, švedskih klubova Huskvarna, Vasalunds i Asiriska, te Rudara i Novog Pazara, požrtvovanjem je davao primjer saigračima.
“Treba da pomogneš momcima, da znaju da si uvijek tu za njih, a i oni kroz mene da shvate da treba da pređu preko manjih povreda. Došlo je vrijeme da igrači pauziraju čim ih nešto malo boli. Da bi se napravilo nešto moraš nekad da ideš preko granice bola” istakao je Aković i naglasio.
“Nikad u karijeri, gdje god da sam bio, nijesam naišao na atmosferu i momke kakvi su u Zeti. Bez toga ne bi ni bilo ovih rezultata. Svi smo kao jedno, momci su za desetku. Malo sam stariji, neki od njih mi dođu kao djeca, ali suština je ponavljam da su svi vrhunski momci”.
Zeta je polusezonu završila na četvrtom mjestu u prvenstvu, sa četiri boda manje od trećeplasirane Iskre. U Kupu je u četvrtfinalu eliminisana od Sutjeske.
“Zadovoljan sam polusezonom: rezultatima, kako sam branio, kako je ekipa igrala. Imamo mlade igrače, koje moraš da istrpiš. Nadamo se izlasku u Evropu, mislim da možemo da budemo najmanje treći. Ekipe su izjednačene, sve je moguće, prvenstvo je dugo. Bilo je utakmica koje smo nepravedno izgubili, ali vratiće nam se to”.
Foto: CDM