Dok se jesen kiti zlatnim znamenjem, zamirisalo i u mom zavičaju. Obojila jesen prirodu pastelnim prelivima. Šuškanje lišća i miris zrelog voća daje osjećaj blaženstva a u oku posmatrača titraj ljepote.
Sve odiše ljepotom. Taj mir remeti gaganje ptica selica koje se probijaju kroz vjetar ka jugu i čaktar sa ovna predvodnika.
Tonući u san mašte, opijen mirisima i ljepotom trgnu me gromki glas seljanina:
“Ej mladiću! Ajde na rakiju, evo procurela šljiva.”
Kroz stare žbunaste kleke se probih do kazandžije i uz veselo čavrljane popismo vruću. Miris i ukus rakije me neodoljivo mamio ali se ipak otrgnuh i odoh želeći da uživam u Zavičaju. Užurbanim koracima popeh se na vrh brda iznad sela. Selo utonulo u idilu a livade ogrnute zlatkastim lišćem kao i omari poviše kuća. Najudobnija i najmirisnija postelja mami na san.
Vrhovi visokih planina Prutaša, Kručice i Latičog već objeljeli a kula vojvode Lazara, sa najljepšeg pogleda na Balkanu, zasjela a pogled sa prozora puca u nedogled. Pri vrhu brda sumaglica zamiče a ljepota božija draži čula dok duša odmara. Jezero dobilo smaragdno zelenu boju i neki čudesni mir koji upotpunjuje na svkih sat vremena zvono sa manastira.
Naslonjen na ugodan vidokrug utonuh u maštu. Ređaju se slike i naviru junaci, konjanici, težaci i pregaoci. Vašar i kolo na Lijepom podu i vesela pjesma momačka. Buljuci brava, krda goveda i lavež tornjaka me trgoše. Jesenji kratki dan već navio a mene glad uhvati-glad Zavičaja. Obećah sebi: “Često ću ti dolaziti”.
Z A V I Č A J
Pohodih te skoro zavičaju mili
Zarasle staze našeg djetinstva
Kao da negdje drugo smo bili
Priroda tvoja nije baš ista.
Nepoznat meni učinje se tada
Otuđen, sablasna tišina boli
Tebi se radova dječačka nada
Gdje rasmo na ovaj kamen goli.
Dolina, šumarak i brdo svako
Pećine, bore, škripe i jame
Dječačka noga prelazi lako
A sada su eto sablasno same.
I vatra je eno bila u pohod
Zgarište crno načini tebi
Izgleda da ti je jedini rod
Kad nas u odbranu ni tada ne bi.
A sjećanje ipak živi u nama
Kako smo nekad veseli bili
O nedam da budeš ti goro sama
Džaba su tebe od mene krili.
Vi nemojte moji drugari
Dolazit’ ovdje kad srce neće
Ja sam i dalje onaj stari
U duši dječak po nebu što šeće.
Sloboda u duši ovdje se javi
U grudi srce radostno skače
Bistrina uma u mojoj glavi
Svakim se čulom osjećam jače.