Ono pravo jesenje jutro kada sunce obasja grad, a hladnoća ipak ne popušta. Ulice su već žive, automobili prolaze jedan za drugim, neko žuri na posao, neko završava obaveze, neko svraća do prodavnice ili pijace, a neko samo pokušava da uz prvu jutarnju kafu uhvati malo mira.
Grad polako ulazi u svoj dnevni ritam. Na ulicama ima ljudi, čuju se automobili, otvaraju se radnje, završavaju se svakodnevne obaveze. Nema neke velike žurbe, ali se osjeća da je dan već počeo i da svako ima svoje planove.
Sunce grije koliko može, ali hladan vazduh podsjeća da su topliji dani iza nas. Ipak, baš ta kombinacija hladnog jutra i vedrog neba daje Beranama neku posebnu ljepotu. Planine u daljini, mirniji djelovi grada i prometnije ulice stvaraju onu poznatu svakodnevnu sliku – jednostavnu, običnu, a opet lijepu.
Berane jutros živi svojim tempom. Neko ide, neko dolazi, neko završava ono što je planirao, a neko tek počinje dan. I dok sunce polako dobija svoju snagu, grad se budi sve više.