Slučajevi nasilja u porodici češće se prijavljuju što, prema ocjeni stručnjaka, ne znači da je ova vrsta krivičnog djela u porastu, već da žrtve ohrabrene stavovima javnosti ne ćute i trpe kao ranije.
Prema podacima Višeg suda za prekršaje, od ukupno 2.073 predmeta formirana na osnovu prijava za porodično nasilje u 2016. godini, izrečeno je 117 mjera zabrane uznemiravanja i uhođenja, 31 nasilnik je morao da napusti stan, 45 je dobilo zabranu približavanja, a 107 je završilo iza rešetaka.
Sociolog Andrija Đukanović pojašnjava za Pobjedu da se porodično nasilje ranije prećutno prihvatalo kao uobičajen način ponašanja.
To se, prema njegovim riječima, polako mijenja.
“Tradicionalno se ženi pripisivala uloga domaćice, poslušne i da je podređena mužu. Taj oblik porodičnih odnosa dugo je bio dominantan u našem društvu, ali to se mijenja. Kao veliki uzrok koji je doveo do sve veće pojave nasilja ističe se siromaštvo i loša ekonomska situacija u kojoj živi ogroman broj ljudi”, objašnjava Đukanović.
Kako navodi, ne treba nasilje u porodici vezivati samo za siromaštvo jer se srijeće i u bogatijim društvima.
Đukanović navodi da su žrtve porodičnog nasilja postale svjesnije da prijave nadležnim organima, jer znaju da će im društvo stati u zaštitu i pružiti pomoć.
“Ono što danas imamo kod nas još uvijek nije dovoljno da bi potpuno bili zadovoljni. Institucije koje sebave ovim problemom imaju u svojim redovima uvijek veliki broj onih koji ne prihvataju u potpunosti to da se porodične vrijednosti mijenjaju. Ostaci tradicionalne svijesti još su prisutni i sprečavaju da se na pravi način reaguje na slučajeve nasilja”, navodi on.
Đukanović dodaje da su žrtve sve više spremne da govore o problemima i da traže pomoć, ali i da ima žena koje nijesu spremne jer podliježu vrijednostima patrijarhalne porodice u kojoj se to smatra sramotom.
“Žene ponekad opravdavaju nasilje i krive sebe za nasilničko ponašanje muževa. To su ostaci ranijih vremena koji se, na sreću, mijenjaju. Ne treba zbog toga na tradiciju i prošlost gledati negativno i sve što je ostatak prošlosti proglašavati za loše”, ističe Đukanović.
U okviru Krivičnog zakonika Crne Gore zakonodavac je izdvojio sva ona krivična djela koja su usmjerena protiv braka i porodice, dok je porodično nasilje predvidio kroz član 220, koji nosi naziv “nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici.
Advokat Ranko Radonjić kaže za Pobjedu da naš zakonik predviđa jedan osnovni i više kvalifikovanih oblika ovog krivičnog djela, koji se razlikuju prema načinu izvršenja, posljedici koja je proizašla, kao i prema starosnoj dobi onoga prema kome je izvršeno.
“Tako je članom 220 stav 1 KZ CG propisano da ko primjenom grubog nasilja naruši tjelesni ili duševni integritet člana porodice ili porodične zajednice, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine. U stavu 2 istog člana propisano je da ako je pri izvršenju ovog djela korišćeno oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo podobno da tijelo teško povrijedi ili zdravlje teško naruši, učiniocu prijeti kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine objašnjava Radonjić.
Kao posebno teške oblike ovog krivičnog djela, dodaje Radonjić, zakonodavac prepoznaje slučajeve u kojima je nastupila teška tjelesna povreda ili je došlo do teškognarušavanja zdravlja ili ako je krivično djelo učinjeno prema maloljetnom licu.
“U tim slučajevima se učiniocu može izreći kazna zatvora od najmanje jedne a najviše pet godina, dok ukoliko je kao posljedica ovog krivičnog djela nastupila smrt člana porodice ili porodične zajednice naš zakonodavac propisuje najtežu kaznu za ovo djelo i to u rasponu od 3 do 12 godina”, dodaje Radonjić.
Prema njegovim riječima, kaznena politika naših sudova usklađena je sa predviđenim rasponom kazni za ova krivična djela i rijetko se dešava da okrivljeni, ukoliko se u toku postupka dokaže da je izvršio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, izbjegne kaznu zatvora i da mu se izrekne neka druga krivična sankcija, kao što je npr. uslovna osuda.