Danas se obilježava Međunarodni dan osoba sa invaliditetom koji za cilj ima da ukaže na realne probleme sa kojima se OSI suočavaju svakodnevno, od nemogućnosti ili smanjene mogućnosti za obavljanjem svakodnavnih radnji i zapošljenjem do bavljenjem hobijima i ugržavanjem njihovog dostojanstva.
I danas, svako od nas poznaje bar jednu osobu koja se bori sa ovim problemima. Da li smo i koliko svjesni istih, kakav je položaj OSI kod nas, rekli su nam neki naši sugrađani.
“Svakako bolji nego ranije. Ljude više nije, a i ne treba da bude sramota ove vrste problema jer nije njihova krivica. Ali da treba još da se radi na tome – treba. Da se slabovidim ili slijepim osobama obilježe trotoari, psi vodiči, nepokretnima treba više parking mjesta i rampi. Te neke sitnice koje njima mnogo znače”, govori Sanja.
“Nezavidan je njihov položaj. Često ne rade jer mnogi poslovi im nisu prilagođeni, već žive od slabe nadoknade ili tuđe njege. Ljekovi i pomagala su skupa, a se dešava da neki ne mogu da ih obezbijede”, na ozbiljan problem Branko skreće pažnju.
“Dosto toga zavisi i od našeg vaspitanja i svijesti. Svi ih različito posmatraju. Svi govore kako se saosjećaju sa njima, međutim to nije istina jer se dešava da budu odbačeni zbog svojih problema jer su ljudi teško nose sa njima. To isto zavisi od mogućnosti okoliko, emparije, stwpwna oštećenja sa koji se osoba bori, u suštini od mnogo stvari” govori na Katarina u malo dužem objašnjenju i dodaje kako ni po koju cijenu njihovi problemi nisu razlog odbacivanja i omalovažavanja.
Darko nam je dao kraći odgovor kazavši nam da nadležne institucije su dužne da viśe sredstava ulažu u programe naminenjene olakšanju života OSI. Dok naśa sagovornica Marijana govori da je napredak vidljiviji iz dana u dan, “To je tema o kojoj često slušamo i nekako mi se čini da smo kao društvo postali svjesniji toga i svi se trudimo da ako ne olakšamo onda bar da ne otežavamo živote osoba sa invaliditetom”.
Napredak je očigledan. OSI danas nisi u polažaju u koje smu bile ranijih godina, ali da li je to dovoljno? Da li smo svjesni da su kako naše, tako i njihove mogućnosti mnogo veće ako se borimo zajedno? Šta kao pojednici, a šta kao društvo možemo da uradimo da pomognemo? Ako ne svaki dan, onda bar danas možemo da razmislimo o tome.