Da su pojedina područja u beranskoj opštini suočena sa sve izraženijom migracijom stanovništva i drastičnim padom nataliteta posvjedočava i primjer Mjesne zajednice Kaludra, piše Dan.
Nagli odliv stanovništva iz ovog mjesta najbolje ilustruju podatak da je prije dvije godine stavljen ključ u vrata četvororazredne osnovne škole, koja je je 1972. godine brojala 105 đaka.Kaludra, koja se prostire na dvanaestom kilometru od centra grada, je, kao poznati stočarski i voćarski kraj, 1961. godine brojala 611 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na 267. Danas u Kaludri ima tridesetak stalno naseljenih domaćinstava sa oko stotinjak stanovnika. Predsjednik mjesne zajednice Radovan Anđić ističe da je nedostatak radnih mjesta i nebriga društva u cjelini prema stanovnicima Kaludre glavni razlog što narod napušta ovo mjesto.
“Skoro da i nema ljudi u Kaludri koji su u radnom odnosu. To malo stanovništva živi baveći se stočarstvom i zemljoradnjom, dok se znatan broj mještana oslanja na socijalna davanja. U zadnjih nekoliko godina školu u Kaludri je pohađao samo jedan đak. Nakon toga škola je zatvorena, što najbolje svjedoči da su došli teški dani za ovo mjesto koje je nekad vrvilo od djece i omladine. To je podatak koji ne ulijeva nadu da za ovu mjesnu zajednicu dolaze bolji dani”, ocjenjuje Anđić.
Raspoloživi podaci govore da danas više Kaludrana živi u Beranama nego u mjestu svog rođenja. Anđić ističe da se demografska slika Kaludre drastično promijenila i pored toga što ovo područje raspolaže sa ogromnim prirodnim potencijalima.
“Ljudi su se odselili u neke srećnije krajeve, jer ovdje nemaju nikakvu perspektivu za život. Tako je ovo područje u poslednjih nekoliko decenija napustilo čak 80 odsto stanovnioštva. Ostala su staračka domaćinstva i ako se iseljavanje nastavi ovakvim trendom ovi će krajevi ubrzo ostati pusti”, navodi Anđić.
I ostali mještani ocjenjuju da uzroke iseljavanja treba tražiti u činjenici da raspoloživi resursi Kaludre nijesu stavljeni u funkciju razvoja lokalne zajednice.
“Nekad je ovdje i pored mukotrpnog života bilo deset puta više stanovništva nego danas. Sada su stvorene određane pogodnosti, ali naroda nema. Trebalo je unaprijed predviđati šta se može desiti i preduzimati odgovarajuće mjere, a ne onda kada je za to kasno. Samo da je jedan procenat od izvoza šume sa ovog prostora izdvajan za razvoj Kaludre situacija bi bila sigurno drugačija”, zaključuju mještani.