Crnogorski građani po visokim cijenama kupuju nekvalitetne proizvode, a zaštita potrošača u državi je ravna nuli, smatra direktorica Centra za zaštitu potrošača Olga Nikčević, dok sa druge strane direktorica Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove Vesna Daković uvjerava da proizvodi koje možemo kupiti na crnogorskom tržištu ispunjavaju sve zakonski propisane parametre i bezbjednosti i kvaliteta.
Hrvatska agencija za hranu (HAH), na inicijativu njihove zastupnice u Evropskom parlamentu Biljane Borzan, uradila je istraživanje u kome je uporedila kvalitet proizvoda u toj zemlji i u Njemačkoj. Rezultati su pokazali da Hrvati jedu hranu lošijeg kvaliteta od Njemaca, a uz to uglavnom i mnogo skuplju.
“Rezultati su frapantni i opravdavaju sumnje Hrvata da su još, u odnosu na zapad EU-a, građani drugog reda. Kod čak 54 odsto proizvoda utvrđena je razlika u kvalitetu, dok je više od 60 odsto proizvoda bilo skuplje na hrvatskom tržištu”, prenijela je Slobodna Dalmacija dio istraživanja.
Najveće razlike u kvalitetu uočene su kod popularnih „haribo“ bombona, koka-kole, „milka“ čokolada, dječije hrane „Hipp“, „nutele“ i „vudi“ viršli.
Nevladina organizacija na čijem je čelu Olga Nikčević rijetka je koja se u našoj zemlji bavi pitanjima potrošačkih prava, a ona za Pobjedu kaže da nije začuđena rezultatima istraživanja u Hrvatskoj i kategorična je da su i u Crnoj Gori proizvodi lošijeg kvaliteta nego što su nekad bili.
“Naravno da hrana nije otrovna i da je ona bezbjedna, ali je kvalitet lošiji nego u razvijenim zemljama Evropske unije. Zašto bismo davali iste pare ili čak i veće od, na primjer, građana Njemačke za isti proizvod koji je lošijeg kvaliteta. Tako unapijed priznajemo da smo inferiorni u odnosu na njih”, rekla je ona.
U Crnoj Gori, kaže ona, nikada nije urađena analiza na kvalitet hrane nalik onoj u Hrvatskoj, pa tako ne može da dokaže da je kvalitet proizvoda koje kupujemo lošiji u odnosu na razvijene zemlje EU. Bez obzira na to, uvjerena je da je i ovdje isto kao u Hrvatskoj koja je, za razliku od nas, već članica EU. Njena NVO nije u mogućnosti da uradio istraživanje kakvo je sprovedeno u Hrvatskoj, jer to mnogo košta.
“Stave na primjer manje lješnika u „nutelu“ ili neku supstancu čiji je ukus sličan lješniku, a lošijeg je kvaliteta i tako zarade ogroman novac, jer je riječ o velikim količinama proizvoda. Prije nekoliko godina se dosta pisalo o tome da je „milka“ čokolada kancerogena, to ovdje niko nije kontrolisao”, navela je Nikčević.
Sagovornica Pobjede je ocijenila da je zaštita potrošača u našoj državi na „niskom nivou“.
“U Crnoj Gori nemamo laboratorije za neke analize, što znači da moramo da šaljemo uzorke u druge zemlje i to je dodatni trošak. Zaštita potrošača je spala na najniži novo i situacija je sve gora. Stalno radimo na tome da usaglašavamo propise, a oni su u suprotnosti jedni s drugima i potrošači ne mogu da ostvare svoja prava. Niko neće da preuzme odgovornost i to je veliki problem. Potpuno sam razočarana zbog toga. Ne smijemo da strijepimo da li je prošao rok nekom proizvodu i da li je on kvalitetan ili ne. Da bi sistem funkcionisao moramo se udružiti i raditi zajedno u pravcu poboljšanja uslova”, poručila je Nikčević.
Direktorica Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove Vesna Daković potvrdila je da u Crnoj Gori nikada nijesu rađena istraživanja koja se odnose na različite nivoe parametara pojedinih sastojaka u proizvodu, a u okviru propisanih granica kvaliteta, ali da proizvodi na crnogorskom tržištu ispunjavaju sve zakonski propisane parametre i bezbjednosti i kvaliteta.
“Istraživanja koja su sprovođena u zemljama EU su naučna istraživanja, a rezultati naučnih istraživanja često zavise od uzorka, metodologije i tumačenja rezultata”, rekla je Daković.
Iz Ministarstva ekonomije nijesu komentarisali rezultate istraživanja u Hrvatskoj, odnosno na koji način se kontrolišu proizvodi iz uvoza, već su samo podsjetili na zakonske odredbe. Naveli su kako je trgovac u obavezi da proda proizvod „u tačnoj mjeri ili količini, propisanog, odnosno ugovorenog kvaliteta”.
“Trgovac je dužan da potrošaču isporuči robu koja je saobrazna ugovoru o prodaji, a to znači da odgovara opisu koji je trgovac dao i da po kvalitetu i funkcionalnosti odgovara uobičajenim karakteristikama robe iste vrste koje potrošač može osnovano da očekuje. Eventualno isticanje zaštitnih znakova, znakova kvaliteta ili sličnih znakova bez propisanog odobrenja, po Zakonu o zaštiti potrošača smatra se obmanjujućom poslovnom praksom trgovca”, rekli su iz Ministarstva ekonomije.